Bože Krce, Zadranin koji je uživo pregovarao s Mladićem: “Hodao je u pancirki do koljena i bilo ga je strah dolaziti na naš teritorij”

Minirao je branu akumulacije Peruča iznad Sinja i planirao vodenim valom pobiti dvadesetak tisuća stanovnika Cetinske krajine. Srećom po Sinjane, Ratko Mladić to nije uspio, ali se na drugim mjestima po Dalmaciji zato itekako “napio krvi” civilnih žrtava.

Ipak, granatiranje Zadra, zločini u Škabrnji i Nadinu, razaranje i palež Kijeva i Vrlike nikada nisu ušli u njegovu hašku optužnicu, a izostanak satisfakcije da je osuđen i za zločine u Hrvatskoj uvijek će mučiti stanovnike ovih mjesta.

Za ukupno 86-ero svirepo pobijenih mještana i mještanki Škabrnje i 14-ero u susjednom Nadinu nekadašnji zapovjednik 9. kninskog korpusa, koji je u studenom 1991. tenkovima pregazio to područje, nikada neće odgovarati.

“To je bija paka. Meni su ubili od majke oca i majku skupa na avliji. I konja. I to su ih mučki ubili. Kako sam ja vidija doli na patologiji, a ja sam prepoznava žrtve, oni su obodvoje bili vezani sa žicom rukama zada, na potiljak. I ubijeni obadvoje iz blizine”, pamti Zoran Ražov iz Škabrnje.

Marko Miljanić koji je zapovjednik obrane Škabrnje, kaže za RTL:

“Meni je doista žao stanovnika Srebrenice, meni je žao svake ubijene žrtve u Domovinskom ratu i uopće u ratu na teritoriju bivše Jugoslavije, ali da jedan notorni ratni zločinac ne odgovara za stotine ubijenih u Škabrnji, Kijevu, Šibeniku, Zadru, bombardiranju i tako dalje, jednostavno, to mi i danas nije jasno.”

Kao potpukovnik JNA Mladić je u Knin došao iz Makedonije u lipnju 1991., preko ljeta je postao general i već u kolovozu razorio i spalio Kijevo i Vrliku.

“Za sobom je ostavljao samo palež i smrt. On je svim sredstvima, znači od topova, aviona, minobacača, po jadnom Kijevu i po Vrlici tukao”, kaže Miljković.

Ante Slavić iz Kijeva, danas predsjednik Udruge hrvatskih ratnih veterana Kninska bojna, analizira um čovjeka upisanog u najgore ratne zločince ovih prostora:

“Dolaskom u Knin .. iz velikog komunista postao je veliki nacionalist. (Bio je) inače inteligentna osoba i njegove transformacije su nevjerojatne. Dok su kamere uključene, on je bio blago janje. Međutim, kad se isključe kamere, tada je jako nemilosrdan, krvoločan.”

Hodao je u pancirki do koljena i strah ga je bilo dolaziti pregovarati na naš teritorij, sjeća se ratni šef obavještajne službe u Zadru koji je u vrijeme kada je tisuće granata padalo po Zadru svakodnevno s Mladićem bio na telefonskoj liniji, a išao je s njim pregovarati i uživo.

Bivši načelnik obavještajne i kontraobavještajne službe Sektora Zadar Bože Krce opisuje to doba:

“To je bilo nadmudrivanje. Pita sam: ‘Di ti je ono ćale poginija?’ ‘Na Neretvi’, kaže. ‘Pa, na Neretvi su ginili četnici, nisu partizani.’ I onda je on skočio i rekao: ‘Pobit ću sve u Splitu, Zadru i Šibeniku od sedam do 70 godina!’ Ja sam ustao da idem ća. Da je on rekao da će pobiti sve MUP-ovce i gardiste, ja bi razgovara. Ali, da će pobit od sedam do 70 godina, to može samo ratni zločinac.”

Nakon što je u Hrvatskoj ispekao zanat zločinca, Ratko Mladić otišao je u Bosnu i Hercegovinu još svirepiji i tamo počinio i genocid.