Duško Lokin o problemima s opsjednutim obožavateljima: “Pobjegao je iz Lepoglave, htio me ubiti nožem”

Nakon što je Nina Badrić zavapila na sudu ‘Ja ne želim s ovim čovjekom biti u sudnici. Ja se njega bojim. Zašto me stavljate u ovu situaciju?’, kolege i javnost su ogorčeni, žele da se uhode zaustave na vrijeme. Podržavaju Tužiteljstvo koje za opsjednutog obožavatelja traži osam mjeseci zatvora i tri godine uvjetne kazne.

Nepune tri godine ju je opsjedao, uhodio, uznemiravao. Slijedio ju je po trgovinama, stajao zadnji u redu i fiksirao je pogledom. Zvonio joj je u zagrebačkom domu, a kad ga je zamolila da je pusti na miru, opet ju je samo gledao. Zvonio joj je i u Jelsi, bio pred hotelima gotovo svakoga grada u kojemu je pjevala. Nini je to bilo zastrašujuće. Ponudio joj je svoje pjesme. Viđala ga je svaki dan. U jednom trenutku priprijetila mu je policijom. Sad su na sudu.

– Tu nema savjeta, javna osoba mora biti ljubazna s obožavateljima. Nažalost, neki to mogu krivo protumačiti, ali izbor ne postoji. Moraš biti spreman i na drugu stranu slave. Tim više što je svjetski showbizz nametnuo neke norme, pjevačice zbog posla objavljuju fotošopirane ‘seksi’ fotografije, osmjehuju se lažnim, šarmantnim osmjesima… Većini fanova to se sviđa, shvaćaju da je to dio posla. Ali ne svi! Uvijek bude onaj jedan zbog kojeg za čas nastane problem! – kaže Duško Lokin za 24sata.

Zadranin je u trenucima najveće popularnosti na vlastitoj koži osjetio sve što Nina danas prolazi. Čak i puno gore. Svojim primjerom želi pokazati da nije sama, da su kolege uz nju.

– Moj dobar poznanik pobjegao iz zatvora u Lepoglavi s namjerom da me ubije nožem. Policija cijele Hrvatske ga je ganjala, no on je uspio doći do mog stana u Zagrebu. Tamo je, srećom, bio samo pas ovčar koji je lajao na njegovo nasilno lupanje po vratima i digao na noge cijelu zgradu. Tad je ovaj pobjegao, a uhitili su ga kod Varaždina – ispričao je Lokin.

Ni satima kasnije nije odbacio nož pa ga je policija uhvatila naoružanog. Rekao je da se htio obračunati s pjevačem jer mu je prijatelj javio u zatvor da su njegovu suprugu vidjeli s njim u društvu nakon koncerta.

– Njegov brat je radio u mom bendu kao tehničar i žena ga je s društvom došla pozdraviti. Kako je bila i moja obožavateljica, pozdravili smo se i mi. To je bilo sve. Međutim, njezinu suprugu je to bilo drukčije ispričano. Nekoliko godina kasnije došao mi se ispričati jer je shvatio da ga je netko krivo informirao. Kad mu je brat rekao pravu istinu, sve se promijenilo – govori Duško.

Banalna situacija koja je izazvala opasnu reakciju i, srećom, dobro završila. No Lokin se kasnije nerijetko upitao ‘Što bi bilo da sam u tom trenutku bio doma’. Nije mu, naravno, bilo svejedno znati da ga netko ganja nožem. Da mu sa zlim namjerama stoji pred vratima stana. Sva sreća, to je bilo jedino grozno iskustvo u životu zadarskog pjevača. Nikad nikog nije tužio niti je netko od zaluđenih obožavatelja dobio zabranu prilaska Dušku Lokinu.

Ni on sam nikad nikome nije rekao ‘Prestani me pratiti!’. Iako se bliži 80-oj, obožavateljice mu ni danas ne daju mira. Po kafićima mu stalno prilaze i traže da s njim snime selfie. U vrijeme najveće popularnosti obožavateljice su ga čekale u mraku iza bine, slale mu cvijeće, 70-ih je, rekao je, dobivao po 3000-4000 pisama na dan. Svaki mjesec je iz ondašnjeg Jugotona odnosio vreće pisama.

– Nekoliko puta sam se uplašio tih sačekuša u mraku, nisam znao tko me čeka. Srce bi mi stalo kad je iskočila iz mraka i rekla ‘Bok’. Ljubomorni muževi prijetili su mi smrću – ispričao je za 24sata.

Takvi ljudi, govori Lokin, u život pjevača ulaze u trenutku kad postanu jako popularni. Preduvjet za to je veliki hit. Bilo ih je, priča, i 70-ih i 80-ih, no u puno manjoj mjeri nego danas.

– U moje vrijeme policija je bila involvirana u sve pore društva i nije se moglo ponašati kako si htio. Hejteri, odnosno stalkeri tad su bili jako rijetki. Uz to, valja naglasiti da u to vrijeme nije bilo baš toliko telefona, a interneta uopće. Sve je to bilo na nivou nekog  telefonskog razgovora, pisama, neke sačekuše. No ako si javio policiji, sve je začas bilo riješeno – govori Duško.

Zadranin smatra da su uhode uglavnom mladi ljudi, čak vrlo mladi i relativno bezopasni. Hrabri samo preko društvenih mreža, skriveni iza ekrana svoje sobe. No, ističe, kad zreli i stariji ljudi to postaju,  mogu biti jako opasni, prava noćna mora. Zadnjih 20-ak godina ne pamti takvo što u svom životu niti su pjevači kojima je organizirao turneje po dijaspori imali sličnih problema. Pamti samo dosadne obožavatelje koji su proganjali Thompsona.

– Radio sam njegovu prvu pravu turneju u Australiji i znam da su neke djevojke putovale za njim po cijeloj  zemlji. To je Thompsonu prilično išlo na živce, a i svima ostalima – priča Lokin. Sklon je vjerovati da se takve neugode većinom događaju ženama jer one su ipak slabiji spol i na neki način osjećaju se ugroženijima od muških kolega. Navodi i primjer Jelene Rozge, koja je i tijekom karantene proživljavala pakao. Jedan ju je obožavatelj mjesecima uhodio, a kad su ga njezini prijatelji pokušali otjerati, rekli mu da je ostavi na miru, on je njih prijavio policiji. Dolazio joj je pred vrata zgrade te govorio da je njegova i da je voli.

– Bilo me strah čak i po danu. Morala sam izaći kako bih prošetala psa, nije mi bilo svejedno. Samo sam se okretala oko sebe. Pa tko voli živjeti u strahu, trčati prema liftu i slično? Grozan osjećaj – ispričala je tad pjevačica.

Prije nekoliko godina Jelenu je opsjedao splitski poštar, zbog čega je potražila i pomoć policije. I tad je javnost bila zgrožena, baš kao danas Nini, tad su Jeleni pružali puno podršku. Nažalost, pjevači smatraju kako je u početku nemoguće razlikovati uhode od običnih ‘dosadnih obožavatelja’.

– U početku se to teško prepoznaje jer svi se oni predstavljaju kao istinski obožavatelji, a malo tu radi i sujeta pa nam to u početku imponira. Kad shvatite kako stvari stoje, već bude kasno! Sreća je u tome što je to kod nas još u nekom blagom obliku, ponekad se koristi i za vlastitu promociju. U Americi, Australiji i Kanadi pojava takvih ljudi zna završiti i tragično – govori Lokin.

Navodi primjer ubojstva Johna Lennona kojeg je uhoda upucao jer je bio ljut na Lennona koji je u pjesmi “God” rekao da ne vjeruje u Boga, da samo vjeruje u sebe i Yoko. Lennonove riječi da su Beatlesi “popularniji od Isusa”, iziritirale su ga dovoljno da u njegova leđa ispali četiri metka.

Zaštite od takvih ljudi gotovo i nema jer nikakve ograde ni redari ne mogu ih spriječiti u naumu da se približe zvijezdi. Možda to ne mogu učiniti na koncertu, ali današnja tehnologija im daje mogućnost da prate svaki njihov korak. Zato je, smatra Lokin, najvažnije istovremeno biti pristojan, ali i distanciran. Nipošto se ne smješkati svakome, hvaliti ih jer uhoda će to pogrešno shvatiti. Tad, kaže, nema druge nego potražiti zaštitu policije.