Isus Krist, sin Božji, mučen je i razapet na križ, na kojemu je umro na Veliki petak. Svojom smrću oslobodio je čovječanstvo od grijeha, a trećeg dana uskrsnuo je iz mrtvih. Taj dan, na kojemu se temelji kršćanska vjera, nazivamo Uskrs, a najstariji je i najveći kršćanski blagdan.
Uskrs je važan kršćanima jer je Isus njime ispunio obećanje da će pobijediti smrt i time nam pokazao da mu možemo vjerovati vezano uz ostala obećanja. Pored toga, njegovo nam uskrsnuće ulijeva sigurnost da će vladar vječnog Božjeg kraljevstva biti živi Krist i daje nadu da ćemo i sami uskrsnuti. Također, ukazuje na to da Božja sila koja je vratila Krista iz mrtvih može u život vratiti moralno i duhovno mrtve te nam pomoći da se mijenjamo i rastemo.
Blagdan koji nije čvrsto vezan za datum, ali ga uvijek slavimo nedjeljom
Kroz povijest su postojale brojne prepirke oko datiranja Uskrsa, koji se uvijek slavi nedjeljom i nije fiksno vezan za određeni datum. Razmimoilaženja su razriješena na ekumenskom koncilu u Niceji 325. Određeno je da se Uskrs slavi u nedjelju nakon prvog punog mjeseca – uštapa (između 21. ožujka i 25. travnja), što su računali astronomi u Aleksandriji. Od srednjeg vijeka to je pravilo pojednostavljeno: Uskrs se slavi u nedjelju poslije punog mjeseca na sam dan ili poslije ekvinocija. No to baš i nije dosljedno slijedilo crkvena pravila.
Crkva je koristila svoje metode datiranja Uskrsa sve do 6. stoljeća, kad je preuzela aleksandrijsku metodu. Zbog razlika u gregorijanskom i julijanskom kalendaru koje koriste zapadne i istočne crkve imaju različite datume Uskrsa, no ponekad se i poklope.
Na Svjetskom crkvenom kongresu održanom 1997. godine u Siriji donesena je nova metoda računanja koja bi trebala zamijeniti dosadašnju i ukloniti nesklad između datiranja zapadnog i istočnog kršćanstva. Reforma je predložena 2001. godine, ali još nije usvojena.
Pripreme za uskrsno slavlje traju četrdeset dana, a samom Uskrsu prethodi Vazmeno trodnevlje
Pripreme za slavlje Uskrsa počinju Čistom srijedom ili Pepelnicom, a u sljedećih su četrdeset dana, u razdoblju koje nazivamo korizma, kršćani pozvani na pokoru kroz molitvu, post i dobra djela.
Razdoblje korizme završava Velikim četvrtkom i tada započinje Vazmeno trodnevlje. Na dan Kristove muke i smrti, Veliki petak, utihnu orgulje i crkvena zvona te nema misnog slavlja, ali vjernici se u tišini okupljaju u crkvi te je zapovijedan post, kao i nemrs.
U noći između Velike subote i Uskrsa održava se u crkvama uskrsno ili vazmeno bdijenje. Na njemu se slavi za Rimokatoličku crkvu najvažnija sveta misa u liturgijskoj godini, kojom počinje uskrsno vrijeme. Liturgija započinje paljenjem uskrsne svijeće, koju svećenici unose u zamračenu crkvu te se njen plamen prenosi na svijeće vjernika, a vatra simbolizira novi život i uskrsnuće. Tijekom mise pali se i uskrsna vatra na uskrsnoj svijeći.
Nekoć je Uskrs bio smatran savršenim trenutkom krštenja, stoga se na toj misi novi članovi pridružuju Crkvi, a stari članovi obnavljaju zavjete.
Na sam Uskrs vjernici na jutarnju misu donose košare s hranom koja se blagoslovi tijekom bogoslužja. Slavi se Kristovo uskrsnuće pa se pjevaju veselije i svečanije pjesme, a treća od pet crkvenih zapovijedi nalaže vjernicima da se barem jednom godišnje ispovjede i o Uskrsu pričeste.
U posljednje vrijeme za one koji ne mogu ili im je teško ustati na ranu jutarnju misu obavi se blagoslov hrane i na večernjoj subotnjoj misi.