Sociolog Marcelić: “Dječak je napadnut u mirnoj četvrti punoj ljudi, što znači da su napadači bili jako sigurni u sebe”
Povodom slučaja premlaćivanja dječaka (14) u Zadru, kojeg su napali stariji maloljetnici, te jedan punoljetnih, sociolog Sven Marcelić u Točki na tjedan govorio je o nasilju među mladima.
Slučaj u Zadru se istaknuo kao još jedan primjer nasilja među mladima koje se ne suzbija i ne rješava. Napad na dječaka je snimljen, on je zbog ozljeda u bolnici, a doznalo se da je ovo već najmanje treći put da je napadnut – i da je napad sniman.
Marcelić je kazao kako mjesto na kojem je došlo do nasilja definitivno nije lokacija na kojoj bi se očekivalo da će netko biti napadnut.
“Nalazimo se u nečemu što bi se moglo smatrati rezidencijalnom četvrti, miran park, dječje igralište, tu je jedno od najfrekventnijih gradskih križanja, što govori o tome da su oni koji su to učinili bili jako sigurni u sebe, jer ovdje ima puno ljudi. Ovo je ekvivalent zagrebačkog Cvjetnog trga i ne bi se očekivala takva situacija”, rekao je Sven Marcelić.
Je li nasilje u Zadru raširenije nego u ostatku zemlje? Tu su se dogodili i grupno silovanje maloljetnice, slučaj Daruvarac…
“Nije, to mogu pokazati statistike. Za nekoliko smo takvih slučajeva, što je jedna strana problema, imali loše reakcije institucija, u smislu da su se suđenja odugovlačila, imali smo branjenje sa slobode ljudi koji su bili opasni i radili teške prekršaje…
Druga strana je da kada nagomilate nekoliko specifičnih slučajeva se to čini kao trend, ali u tom smislu Zadar nije nešto osobito opasan grad, živim tu 15 godina i nisam vidio nekakvu posebnu opasnost – a to pokazuju i statistike. No problem jesu loše reakcije institucija, te se postavlja pitanje preventive, i djelovanja sudstva u tom smislu.
U svakom od slučajeva bilo je velikih i kontinuiranih prosvjeda, građanska reakcija postoji i slika je mnogo složenija nego što se pokušava prikazati”, rekao je Marcelić.
Kazao je kako ne misli da nasilja ima više nego prije, ali da je ono svakako više vidljivo.
“Ovdje se govorilo i o pojavi snimki na Tik-Toku, mi danas imamo veću medijsku izloženost mladih, cyber nasilje… Vidljivost koja se dobiva javnim izlaganjem ovih slučajeva je dobra – jer se može bolje osvijestiti i reagirati na taj problem, ali je lošije jer se mlade koji su žrtve takvog ponašanja više izlaže javnom pogledu.
Zabrinjava koliko je mladih na isti način pogođeno u zemlji, a da mi za to ne znamo, i tu moramo govoriti o potpori mladima u tom pogledu”, rekao je Marcelić.
Nasilje s ekrana, kako ono utječe? Filmovi i igrice prepuni su nasilja.
“Rekao bih da su društvene okolnosti mnogo važnije u objašnjavanju takvih pojava nego igre i filmovi – prema tome bi, da stalno imamo poljoprivredne emisije na TV-u mladi sadili mrkve.
Medijskih elemenata ima, društvenih mreža i slično, ali i društvenih utjecaja, strukturnih pitanja…
Nekog mladog osuditi na veliku zatvorsku kaznu je kontraproduktivno u smislu socijalizacije i resocijalizacije. No kada gledam kako se odnosi prema nasilju u obitelji i drugim vidovima nasilja, vidimo da blagost sudske prakse stvara određenu toleranciju prema nasilju. To ne pomaže tome da tinejdžeri ne percipiraju nasilje kao problem”, rekao je Marcelić.
