Malta: “Raskrižje na Relji čisti je promašaj, a kružni tok treba nam kod Male pošte i Veslačkog”

Mladen Malta, kandidat za zamjenika gradonačelnika Zadra iz Mosta poslao je priopćenje za javnost u kojem oštro kritizira prometna rješenja u gradu.

Šampionom improvizacije naziva rekonstrukciju raskrižja Žmirići, primjerom promašaja navodi rekonstrukciju na Relji. Smatra da bi raskrižje ulica Hrvatskog sabora i Puta Biliga trebalo biti semaforizirano, a kod Male pošte i Veslačkog doma zagovara izgradnju kružnih tokova.

Priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Blago Zadranima, jer uživaju u inteligentnom gradskom prometu. Primjer promašaja je rekonstrukcija raskrižja na Relji

Međusobni utjecaj, s jedne strane, prostornog planiranja i uređenja prostora kao najvažnijih zadaća gradske uprave, te, s druge strane, obilježja korištenja zemljišta i aktivnosti ljudi uvjetovali su specifičnu morfologiju Zadra i njegovog urbanog područja.

Sve gradske funkcije (stanovanje, društvene i gospodarske djelatnosti, odmor i rekreacija i dr.) troše prostor. To vrijedi i za promet. U svjetskim metropolama 15-25 posto njihovih gradskih površina nalaze se pod prometnom infrastrukturom. Iako za Zadar ne postoje podatci o udjelu prometa u korištenju gradskog prostora, nema razloga za vjerovati da se naš grad umnogome razlikuje po tom pitanju. Kako i bi, kada je Zadar metropola Mediterana.

U tom kontekstu, nesporno je kako je promet jedan od najvažnijih čimbenika koji je pridonio današnjem izgledu grada Zadra. Razvoj prometa i prostorno širenje grada su u interakciji.

U prometu postoje pravila i regulacija, a važni su uzance i običaji. Gotovo svi svakodnevno se uključujemo u promet. Zato

Zadranima promet nije nešto nedokučivo poput kvantne fizike, nego je nešto s čime se mora itekako suživjeti.

Kakav promet u Zadru želimo? To je jedno od ključnih pitanja za razvoj grada. U svakom slučaju, ugodan za pješake, bicikliste, vozače te gradski i teretni prijevoz, a siguran za sve sudionike u prometu, osobito djecu, osobe s invaliditetom i naše starije sugrađane.

Vjerovali ili ne, u gradskoj upravi uvidjeli su da je promet važan i za Zadar. Zato su, mudri gradski oci, u sklopu Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo ustrojili Odsjek za izgradnju prometnog sustava. Njegova je svrha, što je moguće zaključiti i iz samog naziva, obavljanje stručnih poslova u vezi s izgradnjom dijelova prometnog sustava kojima je investitor Grad Zadar. Tako na mrežnim stranicama grada možemo vidjeti i sve o projektu Inteligentni transportni sustav.

Njegov je cilj povećanje učinkovitosti prometnog sustava urbanog područja Zadra. Radi se o projektu koji se sufinancira iz Strukturnih fondova EU. Ipak, toliku je inteligenciju bilo nemoguće zauzdati samo na gradskom web-u, pa sve o tome ima i na stranicama Udruge gradova. Zna se, gradska je vlast Zadar učinila prometno inteligentnim. Zato blago Zadranima jer uživaju u pametnom gradskom prometu.

Evo, ovih dana otpočinje inteligentna rekonstrukcija 890 metara Ulice dr. Franje Tuđmana u vrijednosti od 18 milijuna kuna bez PDV-a. Još prije su je zadarski neimari pametno suzili. Njihova je referenca što su članovi stranke na vlasti. Gepnuli su zera trase. Ali, nisu oni to učinili zbog svoje koristi. Razlog za to je bio altruizam. Jer, da se Tuđmanova nije suzila, rekonstruirati bi je mogla svaka budala. Kako bi onda na vidjelo izašla inteligencija gradske vlasti?
Istraživanja su pokazala da je kružni tok učinkovitiji za više od 20% od klasičnog raskrižja s obaveznim zaustavljanjem. To bi morali znati i u gradskoj upravi. Zato u Zadru, prema posljednjim dostupnim podatcima, ima ukupno 34 semaforizirana raskrižja. Tako se to radi. Što više semafora, to bolje! Poznato je da jedan semaforski sklop košta i do 200.000 kuna.

Dakle, ne može se reći da su semafori jeftini. Semafori moraju biti funkcionalni i prilagođeni teškim vremenskim uvjetima.

Sva ta elektronička oprema mora biti trajna i izrađena od kvalitetnih materijala. Kad se na taj način gleda, onda ne čudi njihova visoka cijena. Na primjer, uređaj za zvukovno navođenje slijepih, bez troškova ugradnje, stoji oko 5.000 kuna. Isto tako, poznato je da su kružni tokovi znatno jeftiniji od semaforiziranih raskrižja.

Prema tome, nameće se logično pitanje: zašto u Zadru, gradu koji se diči s inteligentnim prometnim sustavom, ne znaju da su kružni tokovi učinkovitiji, a ujedno i jeftiniji od semaforiziranih raskrižja? Jesu li se uopće potrudili saznati zašto baš u svim metropolama ima sve više kružnih tokova?

Znaju li mudri gradski oci da vozači kada se približavaju kružnom toku usporavaju? S druge strane, vozači često ubrzavaju kada dolaze na semaforizirana raskrižja. Dakle, ako je ono opravdano, nije teško zaključiti koje je rješenje bolje po pitanju sigurnosti i ujedno jeftinije. U suprotnom, semafori se uvijek mogu ostaviti, odnosno postaviti.

Odgovor na prehodna pitanja možda leži u semaforizaciji raskrižja Ulica Josipa Jurja Strossmayera i Ivana Mažuranića čija je cijena 10 semaforskih sklopova koštala ukupno gotovo 3 milijuna kuna, odnosno oko 300.000 kuna po semaforu. Izvođač radova je bila Vodoinstalacija d.o.o. Ista tvrtka izvodila je radove i na semaforizaciji raskrižja Ulica Benka Benkovića, Put Bokanjca i Put Nina. Ono je koštalo 6.267.458,13 kn s PDV-om, a prosječna cijena jednog od 16 semafora, gle čuda, u ovom slučaju duplo je viša od najskupljih hrvatskih semafora. Da ne bi tražili dlaku u jajetu, navesti ćemo da su radovi na navedenim raskrižjima uključivali osim dodatnog asfalta i izgradnju nove javne rasvjete, oborinske i fekalne odvodnje te rekonstrukciju postojeće vodovodne mreže.

Međutim, ima toga još. Sve te semafore treba netko i održavati. A kako su semafori skupi, tako ni njihovo održavanje nije jeftino. Zato ne čudi što postoji tzv. semaforski lobi.

A svi putevi prema njemu, ustvari vode i prema autarhovom mozgu. Nije to mozak od dvije marke za kilo. On bi bez toga još i mogao. Ali teško bi bez onoga koji je sve projektirao.

Ne možemo se oteti dojmu kako je inteligentni prometni sustav Zadra nepresušno vrelo gluposti, a ne pametnih prometnih rješenja. Zadar je prebogat prometnim nelogičnostima i njegovim neuralgičnim točkama. Dok se gradska vlast istaknula promašajima i improvizacijom u novim rekonstrukcijama, dotle je pokazala zavidnu neosjetljivost na mnoge nebuloze koje svi vidimo i trpimo desetljećima.

Primjer promašaja je rekonstrukcija raskrižja na Relji koji se može ispraviti na način da se poništi postojeća “šikana” i ukloni treća traka koja je neupotrebljiva te da se u produžetku u Ulici Zrinsko-Frankopanskoj jedna traka (npr. ona uz poštu) prenamijeni za promet u mirovanju (sada često imamo situaciju da su obje bočne trake neupotrebljive, jer ih zauzimaju nepropisno zaustavljena vozila).

Za semaforizaciju rekonstrukcije kružnog toka kod Opće bolnice teško je pronaći logično opravdanje.

Šampion improvizacije su stalne i ponovne rekonstrukcije raskrižja Žmirići (evo, samo što nije započela i najnovija iteracija teška 53 milijuna kuna), a sve po principu s lošeg na gore rješenje, umjesto da se izgradi kružni tok. Raskrižje Ulice Hrvatskog sabora i Puta Biliga koji bi trebalo semaforizirati uporno se odbija učiniti. Iako se baš posvuda nastoje nakeljiti semafori, tamo gdje su nasušno potrebni, ne može. Isto tako se ne želi unaprijedi prometno rješenje raskrižja u uvali Jazine na način da se iz Trga kneza Višeslava omogući skretanje prema Poluotoku. Zašto se ne riješi raskrižje kod Male pošte ili loša improvizacija kod Veslačkog doma izgradnjom kružnih tokova? I tako dalje …

Mi u Most-u smatramo da u Zadru postoji deficit inteligencije u prometnom sustavu, ali zato u gradskoj vlasti prevladava suficit prometnog sadomazohizma”