Vučetić: “Zalažem se da voda u Zadru bude besplatna! To nije populizam. Građani ne shvaćaju da puno toga plaćaju, a zauzvrat ne dobiju ništa”

Marko Vučetić, izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru i izgledni kandidat za gradonačelnika Zadra na skorašnjim lokalnim izborima, smatra da pitka voda u njegovu gradu treba biti – besplatna.

I ne samo u njegovu gradu nego i globalno. Na pitanje može li se i mora li se i u Hrvatskoj kroz najviši zakonski akt etablirati pravo na vodu kao temeljno ljudsko pravo, kazuje:

– Odgovor je jednostavan i jednoznačan: može i mora! No, nakon jednoznačnog odgovora, trebamo biti svjesni političkog i društvenog konteksta, kao i stupnja i kvalitete demokracije u našoj državi. Naša demokracija nije oslobodila građane i državu nije pretvorila u instrument sustavne skrbi o dobru građana koji bi trebali biti nositelji unutarnjeg suvereniteta, nego je umrtvila snagu države, građane odvojila od države kako bi stvorila okolnosti da se nesmetano odvija proces nepripadne akumulacije kapitala i moći onih struktura koje već 30 godina našu demokraciju programirano drže u rahitičnom stanju.

Napominje da u takvoj “placebo demokraciji” Ustav ništa ne znači, nego je beživotni spis koji se ne identificira s državom i građanima, nego s kanonskom snagom apostola hrvatskog pravosuđa čije ime, kaže, neće navoditi jer bi mu tako dao moć i etablirao ga kao veličinu.

– No, ovo ne znači da je uzaludno Ustavom zaštititi pravo na vodu. Upravo suprotno, kada u ovakvim okolnostima obezvrijeđene demokracije, snagom građanskih inicijativa, a ne kanonskom voljom demijurga rahitične demokracije, pravo na vodu postane ustavnom kategorijom, mi osnažujemo demokraciju i unosimo impuls života u Ustav. Ustav se tada identificira s građanima i njihovim dobrom, s državom i njezinim dobrom, on, u konačnici, zbog dobra građana i države postaje štit od protagonista rahitične demokracije koji vode računa isključivo o akumulaciji materijalnih dobara i političke moći. Inicijativa o pravu na vodu kao ustavno zaštićenoj kategoriji, štiti vodu, pravo i Ustav. Istinska demokracija štiti građane, državu, ekologiju, religiju, ekonomiju, znanje, kritičko mišljenje, slobodu, život… – smatra ovaj filozof i političar.

A na koji se način pravo na vodu treba potvrđivati u “realnom”, svakodnevnom životu građana, kao “primijenjena filozofija”?

– Ako imamo ovrhe zbog neplaćenih računa za vodu, a voda je nužna za očuvanje života, onda više nije riječ o ovrhama, nego o jasno izrečenom stavu države da ne želi na životu imati građane koji nisu u stanju plaćati vlastitu prisutnost u svijetu živih bića. Ako ovo nije egzistencijalni i humani skandal, trebamo ukinuti sam pojam “skandal” jer više ništa ne znači. Ako pristanemo na to da nam je minimum onoga bez čega nema života nedostupno, sudjelujemo u dobrovoljnom i kolektivnom suicidu humaniteta – oštar je Vučetić, piše Večernji list.

Dodaje da voda u Zadru nije dostupna, a cijena joj raste.

– Zalažem se da voda u Zadru, u količini koja je po članu kućanstva potrebna za život u 21. stoljeću, bude besplatna, a da se sve iznad toga plaća. Uostalom, građani, zbog ustavne i ekonomske nepismenosti, ne shvaćaju da puno toga, putem poreza i prireza, plaćaju, a da za to ništa ne dobiju. Ovo nije populizam, nego mjera koja je u funkciji odgoja za građanstvo. Ne pristajem na to da imamo demokraciju koja obespravljuje i uništava čovjeka, prirodu i opći humanitet. Uostalom, zar u Irskoj voda nije, uvjetno rečeno, zato što je njezina cijena uračunana u poreze, besplatna? Što mi, zahvaljujući oporezivanju, osim bjesnila rahitične demokracije imamo na raspolaganju? Jedno veliko ništa koje raste i razvija se. Ja Zadar ne vidim kao ništa, zato besplatna voda u Zadru postaje platforma na kojoj se razvija demokratska politika skrbi aktivnog grada o aktivnim građanima i aktivnih građana o aktivnom gradu – kaže Vučetić o svojoj viziji grada koji bi vodio.

Ističe da nam trgovanje vodom na Wall Streetu treba biti upozorenje da angažiramo najsnažniju demokratsku moć – moć aktivnog građanstva.

– Wall Street nam se može činiti daleko, ali samo ako se vodimo balkanskim mentalitetom po kojem je Bog visoko, a papa daleko, pa mi možemo činiti što hoćemo, no to nije tako. Ako nismo u stanju strateški misliti i prosuđivati, štetočine smo koje uništavaju vlastiti život, lokalnu sredinu, ali i onu državnu, europsku i svjetsku. S druge strane, ako strateški mislimo i smisleno djelujemo, možemo na lokalnoj razini osujetiti partikularne, korporacijske interese jednog Wall Streeta, zaštititi sebe, svoj grad, državu, prirodne resurse i opći humanitet. Konkretno, vodeći brigu o Zadru, štiteći vodu u Zadru, suprotstavljam se logici i namjeri Wall Streeta promovirajući opći humanitet – zaključuje Vučetić.

Podsjeća da je moć građanskog aktivizma, kad je voda posrijedi, demonstrirana u Parizu gdje je, nakon 20 godina u kojima je voda 250 puta poskupjela, provedena rekomunalizacija. Slične procese povrata iz privatnog u javno vlasništvo mogli smo pratiti u Berlinu i Sofiji. Na ideološkoj razini, osiguranje prava na pristup vodi i njezino fiksiranje u sferi javnog dobra često je ujedinjavalo i lijeve i desne. Zapravo mu se protive samo krajnji libertarijanci koji bi privatizirali što god mogu.