Zadarske studentice opisale svoja iskustva sa seksualnim zlostavljanjem na Sveučilištu; “To se znalo, ali se zataškavalo”

Potaknute regionalnom inicijativom “Nisam tražila”, članice neformalnog feminističkog kolektiva “Čipke” iz Zadra pokrenule su inicijativu prikupljanja svjedočanstava o iskustvu verbalnog, fizičkog, seksualnog i psihološkog, odnosno, rodno uvjetovanog nasilja na Sveučilištu u Zadru.

U nastavku donosimo neka od anonimnih svjedočanstava koja su vezana za zadarsko Sveučilište.

“Profesor iz izbornih predmeta dijeli neprimjerene komentare većem broju studentica tijekom nastave i to, prema iskustvima, sustavno radi dugi niz godina. Zadirkuje studentice, ispituje ih o njihovim privatnim životima, komentira ih na temelju izgleda (kako se koja obukla, našminkala, komentira kako ju je vidio u gradu i slično), nekad zna biti i podrugljivo, a osobno sam doživjela i prilaženje s leđa i dodirivanje po ramenima. Studentice na to ne reagiraju “jer on je jednostavno takav”, polaze na njegove kolegije jer svima dijeli petice i nema ispita, iako je situacija krajnje neugodna. Pojedine kolegice s kojima sam razgovarala upravo zbog toga u širokom luku izbjegavaju njegove kolegije te sam također čula da na tom odjelu postoji još takvih profesora, no samo sam ovo doživjela “na svoje oči” pa mogu svjedočiti o tome.”

“Ugledan profesor “rušio” bi me na svakom roku usmenog ispita, bez obzira na poprilično točne ali nesigurne odgovore, a ocjenjivao visokim ocjenama po volji, njemu simpatičnije studente/ice. Iz nekog razloga, odlučio je da me pritom još i ponizi na gnjusan način. Naime, na zadnjem roku, kada sam bila sama s njim u kabinetu, a gradivo naučila na visokoj razini, odgovarala potpuno jasno i točno, odlučio je pokloniti mi prolaz. Naglasio je, parafraziram: Ti nisi uopće usmjerena na ovaj predmet, nemaš pojma… Ti samo sjediš po kafićima i gledaš dečke kako prolaze, samo se čekaš udati! Zašto si uopće upisivala fakultet? (Zatim mi u šutnji, s podsmijehom vrati indeks, uz “šaljivo” pomicanje rukom naprijed-nazad, kao da nisam zaslužila ni studirati).”

“Želim reći da je bilo nekoliko profesora i da su svi/sve uglavnom znali a pravili su se da ne znaju; studenti/ice su prije petnaestak godina organizirali i peticije protiv dva profesora …jedan je sklonjen u Centar na Sveučilištu. Osobno sumnjam da će uprava Sveučilista reagirati jer mnogi u upravi to znaju godinama. A rektorica je posve mizogina figura.”

“Prije nego sam ga odabrala za mentora, prof. je bio izvrstan i profesionalan i baš zato sam ga odabrala za mentora za završni rad. Krenula sam pisati rad, sve je bilo normalno i onda pred sam kraj mog rada je počeo pronalaziti “greške”, govorio kako će me srušiti jer to nije dovoljno dobro (iako je prije toga sve prihvaćao i čak pohvalio moj rad) i kako moram ja osobno svaki puta doći na konzultacije pa čak i predati rad na čitanje, čak je rekao da ne želi da rad ostavim u sandučiću. Ništa mi to ne bi bilo sumnjivo i strašno do onoga dana kad sam i službeno završila rad. Bila sam kod prof. u uredu i predala rad. On se ustao, pružio mi ruku da se rukujemo (to je bilo precovid vrijeme) i kad sam ja ispružila svoju ruku, povukao me k sebi, zagrlio drugom rukom i poljubio u oba obraza. Mislim da se na mom licu mogao vidjeti užas, pogotovo što mi se tjedan dana prije toga prijetio da će me srušiti. Nisam mu ništa rekla jer me bilo strah, a i čekala me obrana tog istog rada pa se nisam htjela “zamjeriti”, ali sad vidim koliko je to bilo odvratno, neprofesionalno i krajnje ljigavo.”

“Profesor redovno ima seksističke i neprimjerene ispade i komentare prema studenticama. Neki od primjera su:
– prva rečenica na prvom predavanju je “Deca, znate vi kaj je to falus?” na što sam sebi odgovara “Pa da, naravno da znate.”, sjedajući na klupu kolegice.
– “Kolegice, niste ovdje došli zavoditi profesore” kako komentar kolegici koja je obukla dekoltiranu majicu.
– pred cijelom dvoranom govori o dvjema asistenticama kao o “profesorovim kurvama” za koje se zna kako su došle do svojih pozicija.
– na ispitu meni govori neka si odaberem svjedoka koji će sa mnom ući u kabinet da ga ne bih kasnije mogla optužiti za silovanje dodajući da ne bi bilo prvi puta i da zna on kakve su žene.”

“Molim anonimno. Na žalost, iz studentskih dana jako dobro pamtim ljigavca koji je zlostavljao tko zna koji broj studentica! Ono što je najgore je da se to oduvijek znalo, ali se zataškavalo. Onog trenutka kad je prestao biti pročelnik, stiže njegova supruga… Krasna profesorica uistinu, pamtim je po dobrom i mislim da nije zaslužila ovu ništariju, ALI…. U moru apsurda, nikome se ni to nije učinilo čudnim. Dotični profesor se još i hvalio činjenicom kako ima uza sebe najboljeg odvjetnika i da mu nitko ne može ništa.”

“Nije se dogodilo meni, ali jest mojoj kolegici sa odjela. Profesor, koji je inače bio poznat po tome da pokušava flert sa studenticama, godinama ju je gnjavio sa pozivima na večeru, neumjesnim komplimentima i čak pozivima da dođe kod njega doma. Rekao joj je otvoreno da neće proći ispit kod njega, dok ne pristane. U početku je nastojala da uđe na ispit zajedno sa još par kolegica, ali, prema njezinim riječima, on bi ostale kolegice ispitivao, a nju ignorirao dok ne ostane sama. Na kraju je bila toliko očajna da je priznala roditeljima, ali nažalost, iako smo ju mi nagovarali da ga prijavi, otac joj je zabranio jer ga je bilo sram da se to provlači. Na kraju je taj profesor bio u jednoj vrsti afere sa našom kolegicom koja je nakon toga postala poznata starleta i unatoč tomu nastavio normalno raditi na UNIZD. Što je to moglo poručiti kolegicama koje je on maltretirao i možda su razmišljale o tome da ga prijave?”