Unatoč današnjem priznanju ravnateljice Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević i istaknute članice Nacionalnog stožera civilne zaštite, prof. dr. sc. Alemke Markotić, da je preko reda u svojoj klinici cijepila svoju 84-godišnju majku, u Vladi ne vide u tome ništa sporno i ona i dalje uživa njihovo povjerenje.
Ne smatraju da bi trebala dati ostavku ni u Stožeru ni na mjesto ravnateljice klinike.
– Ona je otpočetka uključena u rad Stožera i nastavlja sa svojim radom, kažu u Vladi.
Potpuno drugačije mišljenje o cijelog situaciji ima Marko Vučetić koji je osim filozofije, završio i studij teologije.
Kandidat na skorašnjim izborima za gradonačelnika Zadra napisao je na društvenim mrežama slijedeće:
– Čitav dan se raspravlja o Alemki Markotić. Rasprava je, s teološke točke gledišta, otišla u krivom smjeru. Da je prava vjernica, Alemka Markotić bi prvu dozu cjepiva dala kršćanskom pandemijskom prvoborcu iz Splita, danas zaboravljenom don Josipu Delašu. Njega je, gotovo heretički, prepustila providnosti, a sebe i majku znanosti, kako bi javno mogla demonstrirati vlastito, cjepivom dobro zaštićeno kršćanstvo. Pravi kršćani bi najprije cijepili Delaša, a ne sebe i majku. Biti cijepljen vjerom i cijepiti vjeru u bitnome se razlikuje. Markotić je, nesumnjivo, cijepila svoju vjeru. I tu dolazimo do Delaša. Njegova vjera je sada ostala bez potrebnog cjepiva. On je, dakle, prava žrtva ove hereze.
Sjetimo, u travnju prošle godine, kada je na snazi bio lockdown, don Josip Delaš održao je misu, iako je to zbog epidemije koronavirusa bilo zabranjeno. Nakon što su ga snimili, napao je novinare riječima: “Nemojte s**t po nama. Nek’ vas đava nosi”.
Vučetić je stao i u obranu novinara koje je Gordan Lauc nazvao hijenama i dao podršku Alemki Markotić. Podsjeća na licemjerje. Kršenje mjera od strane samih članova Stožera koji građane kada učine isto, nazivaju bioteroristima.
– Ne zaboravimo da živimo u zemlji u kojoj još – i to jedino i isključivo – po nepotkupljenim novinarima dolazi minimalna pravda. Ostale institucije izdajnički šute u smrtnom zagrljaju politike. Nepotkupljeni i neušutkani novinari su oni koji održavaju nadu da bi od ove države i društva nešto i moglo biti. Njihove priče nas potiču na solidarnost, njihova istraživanja ruše ministre… I ne, nije problem što je Markotić osigurala majci cjepivo, problem je što je to bio jedini ljudski čin koji je napravila. Problem je što ona ljude koji krše mjere Stožera naziva bioteroristima, ali kada ona i njezina bratija, zbog stranačkih i religijskih razloga, te mjere krše, onda kreće u besramni napad na one koji je s time suočavaju. A to su, razumije se, novinari. Dakle, nije problem što je Markotić cijepila majku, problem je što ne cijepi majke, jer da samo cijepi majke, ne bi mogla, po njezinim riječima, biti bioterorist – doduše bioterorist sa sakramentima i stranačkom iskaznicom. Ponavljam, njezin problem nije kada nekoga cijepi, nego kada demonstrira sakramentalni i stranački bioterorizam, zaključuje.
