Zima se posljednjih dana i tjedana sručila punom snagom na mnoge dijelove svijeta, ili barem sjeverne hemisfere, s rekordno niskim temperaturama i katastrofalnim snježnim olujama. Ledeni val pogodio je prošlog vikenda i Hrvatsku, s temperaturama do -15 stupnjeva, olujnom burom, pa i snijegom u Dalmaciji.
U susjednoj Bosni i Hercegovini se temperatura spustila i do -20 stupnjeva. Oluja Filomena je u Španjolskoj prošlog mjeseca spustila temperature sve do, za Mediteran nezamislivih, -36 stupnjeva s pola metra snijega. I Grčka je posljednjih dana imala temperaturu do -20 stupnjeva, prije nego što je zatoplilo.
Njemačka je bilježila i do -26 stupnjeva sa snijegom koji je paralizirao promet. Nizozemska je imala najveću snježnu oluju u posljednjih 10 godina, a zaleđeni kanali u Amsterdamu postali su klizališta. U Rusiji je prošlog vikenda palo 75% prosječnih snježnih padalina za veljaču, što je meteorolog Evgenij Tiškovec opisao kao “snježnu apokalipsu”. Dio Moskovljana počeo se gradom kretati na skijama.
No ledeni val u posljednjih tjedan dana još je teže pogodio Sjevernu Ameriku, odnosno SAD. Nekoliko snježnih oluja poharalo je veliki dio SAD-a, jedna za drugom, sve do Meksika koji je također zahvaćen. Srednji zapad i jug SAD-a posebno su teško pogođeni, ali nijedna savezna država nije tako nastradala kao Teksas, gdje je zbog najveće hladnoće u posljednjih 70 godina opskrba električnom energijom kolabirala, zbog čega je privatna tvrtka za elektroprivredu ERCOT morala uvesti redukcije, piše Index.
Osim u Teksasu, bez struje su ostali i u Oregonu (sjeverozapad), Louisiani (jug), Mississippiju (jug), Kentuckyju (istok), Ohiju (sjeveroistok), Zapadnoj Virginiji (istok) i u Virginiji (istok), navodi poweroutage.us.
Milijuni Teksašana i drugih Amerikanaca ostali bez struje, vode, grijanja…Od oko 4 milijuna Amerikanaca koji su ovaj tjedan ostali bez struje u isto vrijeme, čak 3.5 milijuna je bilo u Teksasu. Republikanci, koji su na vlasti u Teksasu, za to su počeli kriviti vjetroturbine koje su se zaledile zbog ekstremne hladnoće. Međutim, vjetroelektrane proizvode manje od 10% električne energije u Teksasu, a nestašica struje u Teksasu je najvećim dijelom bila uzrokovana smrzavanjem termoelektrana na plin (od kojeg dolazi čak 80% električne energije u Teksasu, prema Texas Tribuneu) i ugljen, pa čak i reaktora u jednoj od dvije teksaške nuklearne elektrane, kako piše Washington Post.
Guverner Gregg Abbott je pak za kaos okrivio ERCOT jer nije imao pripremljene rezervne planove za ovakvo izvanredno stanje. Drugi su pak okrivili upravo guvernera i teksaške vlasti zbog deregulacije i izoliranosti električne mreže Teksasa od ostatka SAD-a, zbog čega nije mogao dobiti struju od drugih država.
Osim toga, u Njemačkoj vjetroelektrane uredno generiraju električnu energiju i zimi, zahvaljujući adekvatnoj pripremi za zimske uvjete koja je u Teksasu izostala. Prošle je godine Njemačka čak trećinu svoje električne energije dobila od vjetra.
Milijuni Teksašana ostali su i bez vode i grijanja, smrzavajući se u vlastitim kućama. Najmanje 47 Amerikanaca umrlo je u ovoj snježnoj oluji, od čega čak 30 u Teksasu, prema Washington Postu.
Osim same tragedije i ideološki motiviranih prepucavanje oko uzroka kolapsa u saveznoj državi koja je najveći proizvođač energije u SAD-u, dramatični prizori Amerikanaca koji se griju u automobilima, smrzavaju se u kućama i čekaju u redovima za plinske boce nanijeli su još jedan udarac američkoj reputaciji – nakon katastrofe s covidom-19 od kojeg je umrlo pola milijuna Amerikanaca i napadom pristaša bivšeg predsjednika Donalda Trumpa na Kapitol radi zaustavljanje mirne smjene vlasti.
Ironično je da su upravo republikanci i konzervativci ismijavali i zgražali se nad Kalifornijom koja je također morala uvesti redukcije prošlog ljeta zbog povećane potrošnje uslijed toplinskog vala. Sada su redukcije došle u Teksas. Obje krize imaju dva zajednička faktora. Jedan je zapuštenost američke elektroenergetske mreže, koju je energetski stručnjak sa Sveučilišta u Houstonu Edward Hirs čak usporedio s onom u Venezueli, gdje je 2019. veliki dio zemlje više od tjedan dana bio bez struje.
Iza ledenih valova i snježnih oluja leži polarni vorteks
Ali drugi faktor je vjerojatni uzrok, barem djelomični, ovih vremenskih nepogoda – klimatske promjene. Globalno zagrijavanje se, naravno, logično veže uz toplinske valove, suše i s njima povezane požare, no manje je jasno kako je povezano sa snježnim olujama i ledenim valovima poput onih kojima još jednom svjedočimo u Americi i Europi. Međutim, znanstvenici upozoravaju da i kod njih klimatske promjene igraju značajnu ulogu.
Zašto? Zato što je uzrok ovog ledenog vala, ali i onih ranijih godina – primjerice u siječnju 2017., kad je diljem Europe od hladnoće umrlo više od 70 ljudi – meteorološki fenomen kolokvijalno poznat kao polarni vorteks. No točnije bi bilo reći da je ono što se događa kod ovih polarnih valova pucanje polarnog vorteksa, odnosno vrtloga, zbog čega se polarna hladnoća širi mnogo dalje od arktičkih krajeva. A upravo zagrijavanje na Arktiku koje napreduje dvostrukom bržim tempom nego ono u umjerenom geografskom pojasu, što se naziva arktičko pojačavanje, doprinosi tom fenomenu.
Naime, nad Zemljinim polovima, kako sjevernim tako i južnim, u nižim i višim dijelovima atmosfere, u troposferi i stratosferi, nalaze se postojana područja niskog tlaka zraka koja se nazivaju polarnim vorteksima, odnosno vrtlozima. Svake godine s dolaskom jeseni Sjeverni pol počinje se ubrzano hladiti kako dobiva sve manje sunca. Istovremeno zrak u južnijim dijelovima ostaje relativno topao jer je još uvijek izložen značajnim količinama sunca. Zbog naglog pada temperature i toplinske energije na Sjevernom polu dolazi do pada tlaka zraka. U ovom procesu jača polarni vrtlog ili vorteks koji ima oblik goleme ciklone koja prekriva cijeli polarni krug, sve do srednjih geografskih širina. Polarni vorteks, čija snaga ovisi o veličini razlika u temperaturama na polovima i na ekvatoru, obično jača zimi, a slabi ljeti jer su zimi razlike veće, a ljeti manje. Preciznije, mlazne struje oko polarnog vrtloga djeluju kao barijera između njega i toplije mase zraka na jugu.
Kada u stratosferi dođe do iznenadnog porasta temperature zbog prodora zračnih masa iz južnijih krajeva, kao što se to dogodilo početkom siječnja ove godine, dolazi do slabljenja, pa i pucanja vorteksa, što omogućuje duboke prodore hladnog zraka na jug. Ovakvi prodori su uobičajeni, no prema jednoj od prominentnih znanstvenih teorija s klimatskim promjenama, oni bi mogli postati učestaliji i izraženiji.
Što se Arktik sve više zagrijava, polarni vorteks je sve nestabilniji
Sjeverni pol se, naime, zagrijava brže od ostatka svijeta zbog toga što se bijela površina leda koja reflektira sunčevo svjetlo sve više smanjuje, a površina tamnog mora, koje upija sunce, povećava. Tako se stvara povratna sprega sve većeg otapanja leda i sve jačeg zagrijavanja. Što se Sjeverni pol više zagrijava, to je manja razlika u temperaturi, a što je manja razlika u temperaturi, to je manja razlika u tlaku, što čini polarni vorteks sve slabijim i nestabilnijim – i sve je veća šansa da se naprosto raspadne i da se jedan njegov dio proširi, odnosno razlije, preko Sjeverne Amerike, a drugi preko Eurazije. To se dogodilo i ove godine.
“Kako zagrijavate Arktik, hladan zrak je manje hladan i bliže je rubu zdjele. Lakše se može preliti preko i uzrokovati ove poremećaje mlazne struje”, objasnio je za portal Vox Walt Meier iz Nacionalnog centra za podatke o ledu i snijegu na Sveučilištu u Coloradu.
Za isti portal Karin Gleason iz američke Nacionalne administracije za atmosferu i oceane kaže da su znakovi upozorenja za zimsku oluju Uri, koja je poharala SAD, bili prisutni još prošlog mjeseca. Još jedan faktor iza ledenog vala je takozvana arktička oscilacija – obrazac varijabilnosti vjetrova koji okružuju Arktik, koji je trenutno u negativnoj fazi, što također doprinosi slabljenju mlazne struje koja nas štiti od polarnog vrtloga.
Ovakve ekstremne vremenske nepogode, ipak, uzrokuje više faktora i budući da se ne događaju često, teško ih je istraživati i još teže predvidjeti. S jedne strane imamo trend sve toplijih zima, a s druge sve veće šanse za ovakve ledene valove. Da je zagrijavanje na Arktiku povezano sa sve češćim i sve većim zimskim ekstremima, zaključili su znanstvenica Jennifer Francis iz Centra za klimatsko istraživanje Woodwell i njeni kolege u istraživanju iz 2018.
Moguće i sve toplije zime na dugi rok i sve češći ledeni ekstremi
“Veliko, ustrajno spuštanje mlazne struje prema jugu odgovorno za ovu hladnu invaziju vjerojatnije je u klimi koja se zagrijava”, navela je Francis. Štoviše, ekstremna toplina i ekstremna hladnoća mogu se dogoditi istovremeno s različitih strana ove mlazne struje, kako se vidi i na gornjoj temperaturnoj karti svijeta od 17. veljače, na kojoj se izvanredno hladna područja (tamnoplava) na nekim mjestima nalaze odmah uz izvanredno topla (tamnocrvena).
Ipak, neki drugi istraživači izražavaju skepsu u povezanost klimatskih promjena i zimskih ekstrema. Tako je James Screen, profesor klimatologije sa Sveučilišta u Exeteru, u svom znanstvenom radu iz 2020. zaključio da je “utjecaj Arktika na srednje širine malen u usporedbi s drugim aspektima klimatske varijabilnosti”.
“Ne mislim da možemo iznijeti pouzdane poveznice između klimatskih promjena i sve većih zahlađenja. Po mom mišljenju, najjača izjava koju možemo iznijeti je da klimatske promjene smanjuju težinu zahlađenja”, drži Screen.
Ipak, mnogi stručnjaci smatraju da dugoročno zimsko zatopljavanje i sve češći izljevi polarnog vorteksa na jug nisu nespojivi. To je objasnio i Stefan Rahmstorf s Instituta za istraživanje klimatskog učinka u Potsdamu u objavi na Twitteru, zaključujući da će prvi trend prevladati na dugi rok, jer se događa redovito, dok su proboji polarnog vorteksa sporadični.
Ukratko, to znači da ćemo zaista imati sve toplije zime, kao što je na primjer bila prošlogodišnja, a da će se polarni vrtlog svejedno svako toliko sručiti na nas i izazvati kaos. A što više mijenjamo klimu, možemo to očekivati sve češće, piše Index.
