Klađenje je jedno od najpopularnijih načina provođenja slobodnog vremena u Americi, zabava koja za sobom vuče svote novaca mjerene u milijardama. U 2006. potrošači su u objektima kockarske zabave pustili čak 57 milijardi dolara, što je više nego dvostruko sredstava koja su se potrošila u kino i glazbenoj industriji kombinirano. Klađenje se u povijesti vodi kao jedno od najstarijih društvenih aktivnosti, čemu su dokaz razni zapisi pronađeni u grobnicama i sličnim arheološkim nalazištima. Od ranih dana je bilo podložno regulacijama i pravilima, a kazne za prekršitelje uglavnom nisu prelazile u nekakve ekstreme već je prisilan rad bila najgora kazna. Do danas mnogo se toga promijenilo u industriji kockanja, osobito kada uzmete u obzir utjecaj koji je na industriju imao internet. Razvoj aplikacija i web destinacija kao zamjena za klasično fizičko casino iskustvo uzeo je maha te mu popularnost eksponencijalno raste, pogotovo u ovo vrijeme kada je posao klasičnim objektima otežan. No iako je online casino popularan, određeni broj igrača i dalje preferira atmosferu fizičkih lokacija.
Povijest kockanja u Europi
Povijest klađenja u Europi prožeta je raznim uredbama, enciklikama i ediktima čiji je zadatak bio da se u potpunosti zabrani i spriječi kockanje kao aktivnost. To naravno ne bi bilo tako da svojevremeno i europski građani nisu pokazali pretjeranu zainteresiranost za klađenjem i povezanim aktivnostima. Organizirano klađenje na široj skali bilo je pod strogim nadzorom od strane vladajućih tijela, a već u 15.-om stoljeću su se pojavile lutrije. Kroz naredna dva stoljeća pritisak vladajućih tijela na klađenje kao aktivnost je popustio te se može reći da su se u 17-om stoljeću pojavile prve kockarske kuće u Europi. U tom periodu veliki postotak matematičara je pokazao interes za izradom koncepata koji bi potencijalno poboljšali šanse za dobitak, dok su se u isto vrijeme razvijale inovativne tehnike za strojeve, temeljeni na teorijama vjerojatnosti. Razvoj posebnih strojeva za klađenje obilježio je ovaj rani period te su se u ovo doba formirale neke tradicionalne ideje koje poznajemo i dan danas.
Povijest kockanja u Hrvatskoj
Hrvatska s druge strane ima relativno mladu povijest što se tiče kockarskih objekata. Prvi priznati objekti koji su se bavili klađenjem i kockanjem otvoreni su 1991. godine. Preokret se dogodio 2009. godine kada je u opticaj pušten akt o igrama na sreću, koji je prepoznao objekte koji se bave i organiziraju igre na sreću u bilo kakvim oblicima. Akt se obnavlja, u trenutku pisanja teksta zadnja revizija je izdana 2014. godine. 2009. godine je izglasan i zakon o 20% poreza na dobit od klađenja, što se pokazalo štetnim za neke manje objekte koji su se bavili kockanjem. Lutrija i bingo i dan danas predstavljaju jedan od najvećih izvora profita što se tiče industrije kockanja. U 2016. taj profit je procijenjen na 373 milijuna eura unutar objekata koje vodi država, a ne privatni sektor.
U 2013. godini Hrvatska je ušla u sustav Europske Unije, što znači da je i industrija kockanja postala podložna nekim novim pravilima. Implementacija licence za klađenje je postala obveznom, što je značilo da je bilo koja tvrtka koja se bavi kockarskim aktivnostima unutar Hrvatske dužna isplatiti 500 000 eura za licencu uz koju je moguće legalno poslovati. Trenutačno se za Hrvatsku može reći da je jedna od plodnijih država što se tiče kockarske industrije na internetu. Online casino kao takav pruža široki spektar opcija za igru te je teoretski jedini uvjet za igranje da je igrač stariji od 18 godina. Online casino je poboljšao dostupnost kockarskih igara, no i cjelokupno iskustvo i teško je ne preporučiti online kockanje kao privremenu zabavu. U Hrvatskoj živi i radi preko 4 milijuna stanovnika, što je plodno tlo za lokalnu online casino industriju, koja se relativno sporo razvija i raste u usporedbi sa zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva.