Američki profesor o CD-u koji je snimio zadarski maestro Ivan Repušić: “Ero s onoga svijeta treba postati svjetski hit”
CD Gotovčeve opere “Ero onoga svijeta” kojeg su u Münchenu snimili maestro Ivan Repušić, solisti Valentina Fijačko Kobić, Jelena Kordić, Tomislav Mužek, Ljubomir Puskarić i Ivica Čikeš, uz Zbor HRT-a i Minhenski radijski orkestar dobio je fantastičnu recenziju u američkom The Arts Fuse online magazinu, piše Jutarnji list.
Autor recenzije Ralph P. Locke je profesor emeritus muzikologije na Eastman School of Music Sveučilišta u Rochesteru I toliko je oduševljen snimkom Gotovčeve opere da ne preza da je u tekstu preporuči prestižnim svjetskim opernim kućama.
“Vrijeme je da počnete razmišljati o novom repertoaru nakon pandemije”, kaže prof. Locke koji se u svojoj recenziji osvrnuo I na povijest izvođenja opere I na njezino muzičko podrijetlo, ali I na fenomen velikih, nepoznatih opera malih naroda.
“Ispada da Hrvati imaju dvije velike opere. Jedna je “Nikola Šubić Zrinjski” (1876.), domoljubna i povijesna opera Ivana pl. Zajca. Druga i poznatija je “Ero s onoga svijeta ”Jakova Gotovca. “Ero” je sada dostupan na svojoj prvoj velikoj snimci. Ali ispada da ta opera nije posve nepoznata”, ističe autor koji iz knjižice koja prati CD ističe podatke da je “Ero” izveden preko 700 puta u brojnim zemljama, uključujući Englesku i Italiju, te da su tri inscenacije na njemačkom jeziku s posebnim su ponosom zabilježene u knjižici: Karlsruhe (1938), Berlin (1940) i München (1942)., u kojima se spominju tenor Julius Patzak, bas Ludwig Weber, te maestro Heinrich Hollreiser.
Autor recenzije čak je pronašao paralelu između Jakova Gotovca i Wolfganga Amadeusa Mozarta.
“Mogu zamisliti Eru ponovno na svjetskoj sceni, pogotovo ako se učine prijevodi koji zorno prate izmjenu dirljivih i lakih trenutaka u djelu. Postoji čak i epizoda u kojoj dva muška lika razmjenjuju ogrtače, u maniri Don Giovannija i Leporella”.
Ralph P. Locke se posebno osvrnuo na Gotovčevo kolo iz “Ere” koje poznaje iz njegove orkestralne verzije u izvedbi Bečke filharmonije 1961. godine. Kolo opisuje kao numeru zanimljive mješavine uspinjućih melodija, propulzivnih plesnih ritmova i lijepe, raznolike orkestracije.
“Glazba je izravna u svojoj harmoniji i strukturi fraza, a u njoj se nalaze elementi prepoznatljivog narodnog stila, uključujući intrigantne sinkopacije unutar brojeva koji održavaju jedan stabilan ritam”, stoji u recenziji u kojoj je iznimno pohvaljena i sama izvedba hrvatskog zbora, hrvatskih solista te jednog od vodećih njemačkih orkestara, sve pod ravnanjem maestra Repušića.
“Čini se da je svaka nota na mjestu i čini ono što treba. Vokalni dijelovi skromnih su zahtjeva (kao što je to slučaj s mnogim komičnim operama), a pjevači pokazuju zadivljujuću kontrolu glasa I razumijevanje teksta. Zvuk je prožet jasnoćom i toplinom, zahvaljujući čuvenoj finoj akustiki minhenskog kazališta Prinzregenten”, stoji u recenziji.
Njemački i austrijski mediji te ugledni klasični portali već su slično pohvalno pisali o CD-u “Ere”, a sudeći po posljednjem američkom hvalopsjevu, postoje šanse da kad pandemija mine hrvatski pjevači počnu s hrvatskom operom počnu zarađivati kruh po svijetu.
