Prošlo je pola godine od parlamentarnih izbora, a svega nas nekoliko mjeseci dijeli od lokalnih izbora u svibnju. Sinoć je najveća oporbena stranka raspustila zagrebački i vukovarski ogranak svoje stranke. Ni svi HDZ-ovi lokalni stranački dužnosnici neće na izbore zbog afera s kojima se povezuju.
Marko Vučetić, bivši saborski zastupnik, u Studiju 4 govori da su stranke po definiciji interesne organizacije, Hrvatska kaska stotinjak godina za demokratskim svijetom, a premijer i predsjednik vode dva ozvučena monologa.
Uobičajeno je da se uoči izbora dižu tenzije među suparnicima, ali ne unutar stranaka, navodi Vučetić.
– U SDP-u imamo nešto što se kod nas nije događalo pred izbore, a to je da se stranka sama čisti i da shvaća da ne može preuzeti odgovornost za upravljanje Hrvatskom ako nije sama u stanju izaći na kraj s nepravilnostima i aritmijama unutar demokratskog i unutar stranačkog života. U HDZ-u imamo kontinuitet politike čopora, a to je da kad se razotkrije neki pojedinac koji je visokopozicioniran unutar stranačke hijerarhije da se njega pretvara u kreposnog čovjeka. Onoga tko je razotkrio nepravilnosti, protuzakonitosti, da se njega pretvara u neprijatelja društva, a HDZ čoporativno staje u zaštitu tog svog prekršitelja zakona.
Na pitanje jesu li ti događaji uobičajeni na lokalnim razinama odgovara da su to razine na kojima prestaje politologija i nastupa zakonitost iz područja veterine.
– Ako je išta animalno u Hrvatskoj politici, onda su animalni odnosi, promišljanje i javne politike jer su tu ljudi duboko ostrašćeni, što je razumljivo, ali nije razumljivo da ne možemo iz veterinarske discipline prijeći u politološku disciplinu. To je jedna spoznaja s kojom se ne možemo suočiti, a to je da je lokalna sredina nama najbitnija sredina. Kakvi su ljudi, takve su nam lokalne sredine. Budući da nismo razvili građansku svijest u ovih 30 godina, mi smo se zadržali na ovom ostrašćenom neprijateljskom stavu u kojem ne shvaćamo da se birajući ljude koji nas zastupaju na razini animalnosti i sami sve više pretvaramo u animalna bića i ne shvaćamo da je najveća uloga u demokratskoj državi biti građanin, a ne biti izabran od strane građana.
Stranke su, kaže, po definiciji interesne organizacije, ali bi interesi trebali biti u funkciji ostvarivanja dobra zajednice. Stranke nisu u stanju spoznati što je to javno dobro. Problem hrvatskog društva nije što mi imamo previše ideologije, nego što mi nemamo ideologiju.
– Trebamo shvatiti da su građani najmoćniji kad slijede građansku svijest. Ustav je iznimno moćan dokument i građanima daje svu moć.
Mi se, kaže, neprestano nalazimo u stanju u kojem iz jednog ekscesa prelazimo u drugi. Hrvatska kaska stotinjak godina u odnosu na ostali demokratski svijet.
