Vučetić: “Imam odgovornost pomoći Zadru da više ne bude utvrda HDZ-a i političkih moćnika koji građane pretvaraju u poslušnike”

Bivši nezavisni saborski zastupnik i sveučilišni profesor Marko Vučetić za Novosti je  potvrdio da će ga na predstojećim lokalnim izborima kao kandidata za gradonačelnika podržati SDP, a u tijeku su razgovori i sa drugim oporbenim opcijama.

Zašto idete na lokalne izbore i to u Zadru koji važi za nepobjedivu HDZ-ovu utvrdu?

Građani bi trebali shvatiti da utvrda nije mjesto na kojem se živi. Kada se na lokalnoj razini kontinuitet nečije vlasti pretvori u vladanje, dolazi i do oduzimanja najelementarnije slobode, slobode kretanja i druženja, slobode obnašanja i obavljanja javnih dužnosti, ali i one slobode da se čovjek osjeća čovječan na svom radnom mjestu. Lokalna sredina koja je postala utvrda je nečovječna sredina. Zadar to jeste već 30 godina. Da se kandidiram na lokalnim izborima motiviralo me negativno stanje zadarske lokalne političke sredine u kojoj je potrebno djelovati, a ne samo misliti i uživati u slobodi koju ja kao profesor filozofije imam. Kao građanin grada Zadra imam odgovornost pomoći Zadru da ne bude više utvrda jedne političke stranke i mjesto iživljavanja političkih moćnika koji građane pretvaraju u poslušnike.

Mnogi će reći da je Zadar sveučilišni, turistički grad, da su odlično prometno povezani, da su dobili “Kalmetinu”… Što vama smeta u Zadru?

Zaboravljen je identitet grada Zadra. HDZ-ovci su jednom cestom i obnovom kulturne baštine novcima iz europskih fondova pretvorili grad u posjed HDZ-a. Obnovljena kulturna baština za vrijeme HDZ-a ne može postati HDZ-ovom baštinom. U kulturnom smislu, HDZ nije napravio ništa osim što su Zadru oduzeli dušu i zamijenili je sa HDZ-ovom predatorskom politikom posjedovanja. Grad Zadar je nakon bombardiranja u Drugom svjetskom ratu obnovljen zahvaljujući graditelju Krleži koji je vratio urbanitet Zadru, ali ga nije pretvorio u Krležin grad, nego ga je predao građanima da se razvija gradski život. Građani Zadra danas se moraju veseliti jednoj cesti, “Kalmetini”, i jednom ili dvaput ofarbanom tunelu, i to je sva baština koju je HDZ dao Zadru. Grad je postao mjesto u institucionalnom smislu nedostupno građanima koji nisu prošli filter HDZ-a. Tek kad na natječaju za ravnatelja škole ili direktora nekog gradskog poduzeća bude primljen netko kome je jedina veza to što je građanin grada Zadra, tad će grad biti otvoren svojim građanima. Gradske strukture moraju se učiniti prohodnima za sve građane. Prvi korak je da svi oni koji su politički imenovani trebaju i političkom voljom biti opozvani. Grad treba razvijati viziju, stvarati novo ozračje, nešto neviđeno što se naziva budućnost.

Bili ste zapaženi oporbeni zastupnik. Kako danas doživljavate oporbu u Saboru?

Sadašnja oporba djeluje beživotnije. Oporba prošlog saziva imala je autentičnija stanja: saborske zastupnike se iznosilo, neki su divljali, noćilo se u Saboru. Sadašnji saborski zastupnici postali su birokratizirani modeli opozicije devetog saziva. Ne vidim nikakve autentične poruke. Teško bismo mogli nabrojati tri zastupnika koja odskaču po nekom zanimljivom saborskom govoru. Svakako ćemo pronaći zanimljivu političku energiju kod Sandre Benčić, Tomislava Tomaševića… Nova ljevica okupljena oko platforme Možemo! je konstruktivna opcija koja prepoznaje probleme u hrvatskom društvu, nudi realna rješenja, ali koja pripadaju razvijenoj demokraciji, a mi to nismo. Ne vidim razumijevanje mentaliteta hrvatskog društva jer mi nismo država, nego poludržava, preddemokratsko društvo. Zato nove snage hrvatske ljevice moraju imati jasnu političku poruku kojom trebamo odgajati građane za demokraciju, jer hrvatska politika dobrim dijelom počiva na emocijama, a ne na razumu.

Primjer je smrt osuđenog ratnog zločinca Tomislava Merčepa od kojeg se velik dio hrvatske javnosti oprostio kao od heroja. Vi ste u prošlom sazivu Sabora odbili sudjelovati u minuti šutnje za osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka.

Svjedočili smo programiranom zaboravu, jer kod nas je poremećeno značenje između herojstva i zločinca i protiv toga glasno trebamo ustati i kao institucije i kao pojedinci. Hrvatske politike su decenijama njegovale zločin kao herojstvo. Te politike oduzele su značenje što je etički, pravno, povijesno i što je egzistencijalno bitno. Nedopustivo je odavati počast osuđenom ratnom zločincu jer time negirate hrvatske institucije, hrvatske sudove, a onda ne priznajete ni hrvatsku državu. Tragedija je što hrvatske nacionalističke strukture ne shvaćaju da svojom kulturom sjećanja negiraju hrvatsku državu. Ratni zločinac Tomislav Merčep ne može biti heroj jer je osuđen za ratne zločine. Upravo zato je potrebno snažnim političkim porukama mijenjati mentalitet i udarati na emocije hrvatske nezrele demokracije i hrvatske nezrele građanske svijesti. Hrvatski političari ne smiju birokratizirati svoj politički položaj koji donosi dobru plaću, društvenu vidljivost, javnu prisutnost, jer time postaju podržavatelji politike koja slavi ratnog zločinca.

Kako ocjenjujete politiku pomirenja premijera Andreja Plenkovića?

Premijer nije proglasio lockdown na pozdrav “Za dom spremni” ni na diskriminaciju po nacionalnoj osnovi. Dobro znamo da zakon najbrže mijenja društvenu klimu i svijest. Teže je zaustaviti gospodarsku aktivnost nego proglasiti jedan pozdrav nečim što ne pripada ni tradiciji ni humanoj povijesti. Premijer nikada nije jasno rekao da je pozdrav “Za dom spremni” nastao kako bi se provodila politika smrti i da taj pozdrav ne pripada kontinuitetu hrvatske pozitivne povijesti i tradicije. Kod premijera se ne vidi istinski prihvaćena odlučnost obračuna sa fašističkim obilježjima i diskriminacijom na nacionalnoj osnovi. Ako Plenković ne može nešto zakonom definirati, onda mu do toga nije stalo. Premještanjem ploče iz Jasenovca u Novsku postao je kustos te ploče i pretvorio je u spomeničku baštinu. Sve je na razini priče, bez zakona, konkretnog djela i sankcije, a bez zakona se ne vodi država. Ne možete snagom svoje volje uvjeravati da ste državnik. Premijer vodi politiku nezamjeranja i ograničene odlučnosti kako bi politički preživio, ne želi izaći na kraj s nacionalističkim kretanjima jer mu odgovara uloga medijatora između povijesti i polupovijesti, između humaniteta i zločina. Podsvjesno ili na nekoj drugoj razini računa da mu ostrašćeni građani odnosno polugrađani jamče politički opstanak.

Vjerujete li da sa takvim stavovima možete postati gradonačelnik HDZ-ove utvrde kao što je Zadar, gdje po svim dosadašnjim izbornim rezultatima vladaju drugačija viđenja povijesti nego što su vaša?

Kao građanin Zadra, ja sam iznad svakog gradonačelnika. Ne zamaram se time da li ću biti umanjen s razine građanina na razinu gradonačelnika. Ne demonstriram slobodu time što želim biti gradonačelnik, nego time što kao građanin mogu otvoreno zastupati ovakve stavove i politike. Kao gradonačelnik takvu ću politiku provoditi na gradskoj razini. Ako građani Zadra odluče da ne dijele te stavove, ja ću i dalje demonstrirati slobodu građanina grada Zadra.