Josip nam se javio iz ranjene Petrinje: “Kada sam vidio osmijeh na licima dječice koja su napokon prespavala noć, obuzele su me emocije”
Iz razrušene i ranjene Petrinje u koju je stigao kasno sinoć, javio nam se naš Zadranin Josip Deur.
– Stigli smo ovdje oko 9 navečer. Prvi dojam je bio – užas. Jednom riječju – užas! Odmah sam primijetio da je jako puno intervencija, pomoć stiže sa svih strana, ali nekako mi za sada sve djeluje neorganizirano. Još uvijek nema prave koordinacije, kaže nam Josip koji je s kolegama prenoćio u kabini kamiona. Iz Zadra su dovezli hvalevrijednu pomoć.
– Dovezli smo tri kućice. Jednu smo ustupili obitelji čovjeka kojeg osobno poznajem od ranije. Jutros sam ustao i otišao do njih, skuhali su kavu, popričali smo. Kada sam vidio osmijeh na licima dječice koja su se probudila nakon što su napokon prespavala noć, obuzele su me emocije. Teško mi je uopće pričati o tome, prepričava Josip.
U stanovnike Petrinje utkao se strah.
– Ljudi su izbezumljeni. Svi, ali baš svi stoje na ulicama. Izbacili su stolove, vatra gori između četiri bloka. Nitko se ne usudi ući u kuću, priča nam Josip koji je i sam osjetio noćašnji potres.
– Oko četiri sata osjetili smo ljuljanje kabina, taman smo legli. Na otvorenom smo, pa nas nije bilo strah, ali itekako dobro se osjetio. Mogu onda samo zamisliti kako je to izgledalo kada su ljudi bili u kućama, zaključuje Deur koji će u Petrinji ostati narednih nekoliko dana i pružiti ruku pomoći potrebitima.
