S dvije fotografije Šime iz Draga pomeo svjetsku konkurenciju: “Zbog jedne sam oluje prešao put od 300 kilometara”

Svjetska meteorološka organizacija, specijalizirana organizacija Ujedinjenih naroda, i ove godine otvara glasovanje za fotografije koje će ući u kalendar za 2021.

Na natječaj je pristiglo preko 1.100 foto uradaka iz cijeloga svijeta, a žiri je odabrao 70 koje najbolje odražavaju regionalnu meteorološku raznolikost.

Od njih 70, osam je iz Hrvatske, od čega dvije pripadaju Šimi Brešiću iz Draga.

S “Beautiful cumulonimbus” i “Cell with mamatus cloud & rainbow” oduševio je struku.

– Prevladao je osjećaj sreće što predstavljam Hrvatsku u svijetu. Već godinama hrvatski fotografi dominiraju u WMO natječaju i uvijek mi je iznova drago čuti da se ljudi iz Hrvatske probijaju u svijet, kako u sportu i znanju tako i u umjetnosti!, kaže Šime.

Velika je moć fotografije. S njom možemo otputovati u najskrivenije kutke svijeta, zamrznuti drage nam trenutke, ovjekovječiti ljepote pokreta i prirodnih sila koje ljudskom oku tako lako odmiču…

Dijeleći sekunde koji za nevremena pretvaraju nebo u najfascinantnije “božanske” kreacije, ono je što okupira Šimu.

– Isključivo sam se opredijelio za Storm chase ili “lovac na oluje”. To je doslovno moj punjač za dušu. A kada nema oluje, volim se izgubiti u prirodi i fotografirati njezine ljepote uz zalazak i izlazak sunca i mjeseca, a omiljena mi je i astrofotografija. Pitate se zašto baš to? Zato što se onda doslovno nalazim u drugoj dimenziji, nema ljudi, nema problema, nema briga… Doslovno misliš da si se teleportirao na neku drugu planetu. Tada shvatiš što je priroda, koliko je velika toliko je i lijepa, ali koliko je lijepa toliko zna biti i opasna! Zato vas savjetujem, na nepoznate terene nikad ne idite sami i bez savjeta lokalnih ljudi, kazuje nam Šime.

Imati dobru opremu i napraviti dva, tri klika nije recept za izradu dobre fotografije. Ovaj hobi iziskuje mnogo vremena, putovanja, istraživanja, ponekad i višesatnog čekanja na pravi moment. Baš onaj koji će nam u konačnici, zabilježen na fotografiji, oduzeti dah.

– Zna se dosta dugo čekati, ma ne samo čekati, nego ima tu i putovanja, najduže mi je bilo kad sam jedno popodne u 14 sati izašao iz kuće radi oluje i vratio se sutradan ujutro u 8 sati. Prešao sam put dug 300 kilometara. Često putujem i u Liku. Tamo nema svjetlosnog zagađenja, pa se odlično vidi milky way i nebo je savršeno je za fotografirati, priča Šime.

Kada nije avanturist i “nebeski lovac”, ovaj 27-godišnjak oblači svoju plavu uniformu i odlazi na radno mjesto u Ortopedsku bolnicu u Biogradu.

– Medicinski sam tehničar jer volim pomagati ljudima, a za umjetnost krivim gene, ha, ha. Majka je kreatorica, kao i ujak koji već 15-ak godina fotografira zalaske. Pokrenuo je i mene, počeo sam fotografirati mobitelom, onda sam ušao u udrugu Crometeo na poziv osnivača Rade Popadića, danas mog dragog prijatelja. U njoj je tada bio i Marin Pitton koji je vidio da u meni čuči talent i aktivirao me, kazuje.

Pitati fotografa koja mu je fotografija najdraža isto je kao pitati majku koje joj je dijete najmilije. Ipak, iz Šime smo uspjeli izvući priču oko uratka s kojim se najviše ponosi. Riječ je o prikazu shelf clouda.

– Hajmo reći da mi je za nijansu najdraža od drugih. Zašto baš ta? Zato što inače u chase i fotografiranje idem s najboljim prijateljem Marinom Pittonom. Tako je bilo i toga dana, bilo je ljeto i izuzetno vruće… U jednom trenutku taj shelf cloud (donji dio Cumulonimbusa) donio je hladan zrak, najbolje osvježenje ikad! Taj osjećaj kada te hladan zrak doslovno “ispleska”, jer su naleti vjetra u refulima, to se ne da opisati riječima! Sam pogled na taj shelf cloud govori koliko je moćna i opasna priroda!, zaključuje Šime.