Sindikat obrazovanja, medija i kulture (SOMK) u ponedjeljak je izrazio nezadovoljstvo nedostatkom socijalnog dijaloga i suradnje s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, upozorivši da u vrtićima postoje poteškoće u provođenju epidemioloških uputa s obzirom na dob djece.
“Dijalog ovog Sindikata i Ministarstva ne funkcionira dugi niz godina. Stara priča, novi ljudi. Nikako da shvatimo da dijalog nema alternativu i da u Sindikatu rade ljudi koji su iz struke, da su u dnevnoj komunikaciji s članstvom i da najbolje znaju probleme”, rekla je predsjednica SOMK-a Božica Žilić na konferenciji za medije.
“Neprihvatljivo da do dijaloga dolazi tek kad sindikati izađu na ulice”
Nakon pritiska preko medija dijalog je započeo te su dobili poziv za sastanak na koji su otišli nakon konferencije za medije.
“Takav način komunikacije, da sindikati moraju izići na ulice da bi dijalog profunkcionirao, je za nas neprihvatljiv”, poručila je, apeliravši da se ne ignorira temelj sustava odgoja i obrazovanja.
“Od svakog ministra tražimo da shvati da je resor ranog predškolskog odgoja i obrazovanja i dio njegove odgovornosti”, dodala je.
SOMK nije bio uključen u Radnu skupinu za izradu i predlaganje mjera za početak nove pedagoške, školske i akademske godine, koje sada predstavljaju velik problem, ističe Žilić.
Problemi od početka nove pedagoške godine
Stoga, dodala je, nisu mogli upozoriti na moguće probleme prilikom provođenja uputa za suzbijanje epidemije u dječjim vrtićima, kao ni ponuditi moguća rješenja rada u dodatno otežanim uvjetima.
Žilić ističe da su problemi eskalirali od početka nove pedagoške godine i radnike doveli na granice fizičke i psihičke iscrpljenosti te da je uskoro moguće očekivati probleme u normalnom funkcioniranju dječjih vrtića.
Najveći problem stvara to što po preporukama nema miješanja grupa, zajedničkog dežurstva, ni preklapanja u najfrekventnije vrijeme kada se djeca pripremaju za ručak ili popodnevni odmor, a jedan odgojitelj je sam te uz brigu za djecu preuzima poslove pranja i čišćenja jer spremačicama nije dopušteno biti u grupi.
“Ne mogu vjerovati da se to ne može riješiti. To smo uputili Stožeru, gospodinu Capaku i resornom Ministarstvu”, istaknula je Žilić. Kao odgovor dobili su rješenje da se između dvije odgojne grupe stavi pleksiglas, što je osudila.
“Pa zar oni zbilja misle da su djeca zbirke kamenčića ili leptira koji se trebaju stavljati pod pleksiglas ili staklo? To je znak da je to esencijalno nerazumijevanje problema ove djelatnosti i mi zapravo nismo ni trebali biti svrstani u preporuke zajedno sa školama”, upozorila je Žilić.
Ako to ne profunkcionira, Žilić najavljuje jednu akciju svakog dana gdje će doći i ljudi iz drugih krajeva Hrvatske i pred Ministarstvom govoriti o problemima s kojima se susreću.
Novosel: Potrebno povećati broj odgojitelja
Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel istaknuo je da je socijalni dijalog ključan u ovim uvjetima pandemije kada s rizikom dolaze na posao.
“Tragično je i apsurdno da mi moramo doći pred Ministarstvo, držati u nekoliko dana drugu presicu, da bi se netko ipak sjetio da bi nešto trebalo pitati predstavnike radnika”, poručio je.
Upozorio je da u mjerama postoje tri alternative za škole, odnosno A, B i C model održavanja nastave, dok za predškolske ustanove nema alternative osim da dijete dolazi ili ne dolazi, a u tom slučaju ne može sudjelovati u radu predškolskih ustanova.
Stoga apeliraju da se organizacija rada u predškolskim ustanovama prilagodi tako da ima dovoljan broj izvršitelja, za što je potrebno uložiti dodatna sredstva.
Loši uvjeti rada
Članica istraživačkog tima o uvjetima rada u dječjim vrtićima Iva Ivšić iznijela je rezultate nacionalnog istraživanja u kojem je sudjelovalo više od 2000 zaposlenih u sustavu, a promatrali su usporedbu kvalitete zaposlenja u vrtićima u odnosu na ostatak javnog sektora.
Pokazalo se da zaposlenici u vrtićima, dominantno odgojiteljice, imaju znatno viši intenzitet rada, lošije radno vrijeme te su dvostruko više izložene rizicima iz fizičke okoline, odnosno buci te teškim i zamornim položajima, što se izrazito negativno reflektira na njihov zdravstveni status.
Čak 30 posto zaposlenih u sustavu u grupama ima sedam i više djece od dopuštenog prema Državnom pedagoškom standardu, a dominantno je riječ o jasličkim skupinama. Osim toga, 30 posto njih ukazuje na to da u skupinama imaju više djece s teškoćama u razvoju od propisanog, a tri četvrtine njih nemaju nikakav oblik asistencije.
Uz to, raširen je i problem neprikladnog zaposlenja u vrtićima, gdje čak 20 posto zaposlenih u sustavu radi na ugovore na određeno, a riječ je o dominantno mladim osobama u dobi do 30 godina.
