Usprkos sve većem broju dostupnih informacija o tome koliko je koronavirus ozbiljan i da je nužno pratiti upute, neki ljudi i dalje odbijaju prihvatiti stvarnost.
Odbijanje se manifestira na puno načina, bilo to odbijanje nošenja maske ili pohađanje velikih okupljanja.
Poricanje kao mehanizam nošenja sa situacijom nije uvijek loš izbor. Kratkoročno, daje pojedincu vremena da se prilagodi situaciji. No, kada to postane dugoročno i ugrozi druge, može biti opasno, prenosi N1.
Psiholozi Eve i Mark Withmore proveli su godine proučavajući dezinformacije i sklonost potvrdi (op.a. kad tražimo one podatke koji potvrđuju naše mišljenje).
Eve Whitmore radi kao klinička psihologinja u okrugu Stow u Ohiju, a Mark Whitmore radi kao docent na Kent State Universityju također u Ohiju.
Zašto poričemo stvari koje su očite?
Upitani što bi bilo poricanje i zašto poričemo stvari koje su očito točne, odgovaraju:
“Poricanje je konstrukt korišten u psihologiji kako bi opisao kako se ljudi nose s konstruktom stvarnosti”, odgovara Eve Whitmore.
“Poricanje je način na koji se ljudi brane od anksioznosti. Kad se ljudi nađu u situaciji s velikom količinom anksioznosti percipiraju to kao prijetnju te razvijaju strategije kako bi se obranili. Jedna od tih strategija je i poricanje bez obzira na to tko je izvor informacije. U ovom slučaju, pojedinca bi mogao reći “Pandemija je prijevara. Ne postoji zaista”, kaže Mark Whitmore.
Kako poricanje može biti opasno?
Poricanje može biti loše za osobu, što znači da ne pomaže osobi da se prilagodi izvoru prijetnje.
Štoviše, može ih izložiti još većoj prijetnji, što god ta prijetnja bila. U slučaju pandemije, možete postati bolesni zato što poričete i zato što banalizirate ozbiljnost situacije. U tom slučaju vjerojatno nećete poduzeti potrebne mjere kako biste se zaštitili, rekao je Mark Withmore.
