Za dogovoreni razgovor sa Stipom Miočićem, “najopasnijim čovjekom na planetu”, od UFC-ova direktora za odnose s javnošću Davea Lockerta dobili smo uhu ugodan uvod. A on se svodi na mišljenje koje se može čuti i od američkih kolega novinara o tom američkom gladijatoru hrvatskih roditelja. A oni nerijetko znaju reći i da je Stipe bolji čovjek nego što je borac, a kao borac proglašen je za najvećeg UFC teškaša svih vremena.
– Stipe je sjajan, izniman čovjek, istinska ljudska klasa i odličan predstavnik našeg sporta. Jako volim raditi s njim.
U ove Daveove epitete uvjerili smo se i sami jer smo prije ovog intervjua već radili tri velika intervjua sa Stipom. I svaki bismo put ostali zatečeni njegovom prizemljenošću. A na to smo pomislili i ovaj put kada nam je, dan prije svog 38. rođendana, objasnio kako će ga i gdje proslaviti.
– Rođendan ću provesti dežurajući u vatrogasnoj postaji. Zbog priprema za obranu naslova prvaka nisam dugo dežurao pa moram odraditi svoju šihtu.
Pa zar baš na rođendan!? Jesu li mu to smjestili njegovi kolege vatrogasci?
– Ne, ja sam tražio. To su moji kolege i prijatelji i meni je lijepo s njima. Tako sam proslavio 37., a sada i 38. rođendan.
Očito je da vatrogasci iz postaje Valle Viev prema kolegi kojeg se boje svi MMA teškaši ne iskazuju strahopoštovanje.
– Štoviše, oni me “maltretiraju”, a tako je bilo i ovaj put. Uvijek su spremni zadati mi zadatke koje nitko ne voli kao što je pranje toaleta i slično.
Sad kad na internetu piše da je “težak” između četiri i pet milijuna dolara, zar je doista nužno da radi kao vatrogasac, pa makar to bio i tek povremeni posao?
– Prije svega, volim pomagati ljudima i sretan sam kada to činim. A druženje s tim ljudima drži me prizemljenim.
I doista, nije Stipe uzletio ni sada kada ga smatraju i “najopasnijim čovjekom na planetu”.
– Nije da mi to sada imponira, ali mi govori da sam dobar u onome što radim.
A “the baddest man on the planet”, kako to zvuči nekome za koga znamo da je čovjekoljubiv?
– To je samo izraz za nekoga uspješnog u mom sportu. Ja i ne smijem biti loš čovjek, jer to mi ne bi dopustile ni supruga ni majka.
Što li radi mama Miočić dok sin boravi u gladijatorskoj areni?
– Uvijek nastoji raditi nešto što je zabavlja, baviti se nekim hobijem, samo da što manje razmišlja što će biti sa mnom. A zapravo jedva čeka da je ja nazovem nakon borbe. Nakon svake borbe obvezno prvo nazovem mamu i tatu. Želim im omogućiti da se što prije osjećaju bolje, što prije im dati do znanja da sam OK, da je sve dobro prošlo.
Prošlo ljeto, tatu Bojana, koji se prije toga borio s bolešću, usrećio je kazavši da je to bila pobjeda za njega.
– Tata mi je sve, jako ga volim i spreman sam sve učiniti da se osjeća što bolje.
Nažalost, kako su tati Miočiću liječnici zabranili daleka putovanja, otac i sin su se posljednji put vidjeli prije tri i pol godine.
– Da, mislim da je to bilo na mom vjenčanju. Ili zapravo ne, bilo je to u studenom 2016. u Zagrebu. Tata nije još vidio uživo ni svoju unuku i zato ćemo se potruditi da svi mi posjetimo njega.
Što je pak s hrvatskim jezikom? Stipe intervjue za hrvatske medije daje na engleskom.
– Ja razumi, ali teško je pričat – kazao nam je na hrvatskome te nastavio na engleskom:
– Ne koristeći hrvatski, nisam ga sačuvao. Mogu dosta razumjeti, ali mi govor ide puno teže. Volio bih naučiti hrvatski i tome ću se posvetiti kada budem imao više vremena.
Cijeli intervju možete pročitati na portalu Večernjeg lista.