Zadarska sociologinja: “Vratili smo se druženju s obitelji i prijateljima na famoznim “zidićima” i klupama u kvartu. Termin socijalna distanca nije dobar”

Nakon što se iz Kine proširila gotovo na cijeli svijet, pandemija koronavirusa postala je velik globalni zdravstveni, ekonomski i socijalni izazov, a posljedice s kojima se suočavamo već su sad, nakon šest mjeseci, goleme, i pratit će nas još dugo. O svemu tome za ovotjedni Magazin dr. sc. Valerija Barada, izvanredna profesorica Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru odgovorila je na nekoliko pitanja.

Posljedice epidemije će nas, kaže, pratiti i u budućnosti, ali ne možemo predvidjeti hoće li se društvo trajno transformirati zbog pandemije.

– Jedino možemo tvrditi da se radi o iznimnom događaju koji je zahvatio cijeli planet te da već sada živimo i živjet ćemo posljedice tog događaja, iako još ne možemo ni sagledati u kojim sve domenama, na koje načine i koliko dugo. Primjerice, ono što je već izmijenilo našu neposrednu svakodnevicu jest nošenje maski ili ograničenje socijalnih kontakata i kretanja. Vjerujem da su se mnogi vaši čitatelji i čitateljice zapitali smiju li se s nekim rukovati ili zagrliti i poljubiti prijatelje i rodbinu koju su sreli nakon dužeg vremena. Također, sigurno smo svi primijetili raspravu o vjenčanjima, odnosno pratili smo razne epidemiološke upute na koji se način smiju održavati. Čini se gotovo nemogućim da se običaj bliskog osobnog kontakta, veselja, grupnog plesa i pjevanja na vjenčanjima regulira i ograničava, što svakako s vremenom može dovesti i do trajnije promjene tih kulturnih obrazaca. Dakle, već nam je niz osobnih navika izmijenjen, a pomalo se mijenjaju i kulturni običaji na koje smo naviknuli ili ih čak i podrazumijevali.

Osim promjena koje uočavamo u našoj osobnoj svakodnevici, svakako treba spomenuti i one šire, strukturne promjene.

– Već smo zagazili u ekonomsku krizu, a prema nekim analitičarima Hrvatska je i u recesiji. S obzirom na to da se još od prije koronavirusa najavljuje globalna ekonomska kriza dublja od one 2007./2008. godine, možemo pretpostaviti da će razmjeri ekonomskih posljedica biti sveobuhvatni. Ovih dana mogli smo pratiti ekonomske pregovore na razini EU-u, pa smo čak samo i iz njihova tijeka mogli zaključiti o koliko se velikim razmjerima ekonomskih posljedica radi.

Važne su i promjene u zdravstvenom sustavu.

– Skrenula bih pažnju na jedan drugi segment strukturnih promjena i posljedica čiju smo važnost neposredno uočili, pa i u osobnoj svakodnevici. Naime, riječ je o zdravstvenom sustavu, odnosno o važnosti dostupnosti kvalitetnog sustava javnog zdravstva. Ustvrdila bih da je kriza s pandemijom koronavirusa pokazala svu opasnost dereguliranih i privatiziranih sustava zdravstva. Pokazuje se da se s koronavirusom bolje nose države koje imaju kvalitetnije, gušće raspoređene i dostupnije javnozdravstvene mreže te koje su u manjoj mjeri privatizirale zdravstveni sustav. Tamo gdje su države u većoj mjeri ili gotovo potpuno privatizirale zdravstveni sustav, zapravo su zakazale jer su zaraza i žrtve veće. Pogledajmo samo primjer SAD-a i Brazila, ili čak Velike Britanije. U tom se smislu Hrvatska, kao i neke druge zemlje prvenstveno istočne Europe, bolje nosi s ovom pandemijom.

Profesorici se ne sviđa pojam socijalna distanca.

– Socijalna distanca nije dobar termin. Naime, radi se o fizičkoj distanci, odnosno zadržavanju fizičke udaljenosti kako bi se smanjio rizik od mogućeg prijenosa virusa tijekom neposredne osobne interakcije. U tom smislu nošenje maski štiti sve koji su u kontaktu u zatvorenom prostoru ili u nekoj grupi i gužvi na otvorenom prostoru. Premda može izgledati distopijski kada se u javnosti krećemo s maskama, radije bih na te prizore gledala kao na dokaze društvene solidarnosti i odgovornosti. Brinemo se o vlastitom, ali i o zdravlju drugih.

Razvijaju se ili vraćaju neki oblici druženja na koje smo pomalo i zaboravili u dosadašnjem užurbanom načinu života.

– Odlasci u prirodu, druženja s obitelji i prijateljima, na javnim površinama, na famoznim “zidićima” ili klupama u kvartu… Sve to mogu biti ohrabrujuće i lijepe socijalne i kulturne prakse koje nastaju u naizgled distopijskim uvjetima. No zabrinjavati mogu drugi procesi koji se mogu dogoditi pod okriljem ili izlikom pandemije. Već smo razgovarali o mogućem širenju demokratskog deficita u političkoj sferi, o ekonomskim nedaćama ili o većem pritisku na zdravstvene resurse.

Vodi li sve ovo ka trajnoj individualizaciji čovjeka?

– Kao sociologinja i znanstvenica, ali i građanka našega društva, bila bih zabrinuta kada bi trajniji uvjeti pandemije doveli do dodatne individualizacije, osjećaja nesigurnosti i povlačenja iz političkog, zajedničkog i solidarnog djelovanja. Ne bih voljela da svjedočimo dominaciji uvjeta nepovjerenja među članovima i članicama društva ili potpunog zatvaranja u privatnu sferu ili neke oblike ekstremnog građanskog privatizma (pojam posuđujem od Habermasa). Stoga se nadam da će pandemija iznjedriti društvenije i solidarnije prakse kako u privatnoj, individualnoj, sferi tako i u javnoj, strukturnoj, odnosno na razini države i ekonomije.