Na svakih 100 kuna koje zaposlenik u Hrvatskoj zaradi država mu u prosjeku uzme 40 kuna, što Hrvatsku svrstava među europske zemlje koje jako oporezuju rad.
Pokazuju to istraživanja Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i izračuni dijela domaćih ekonomista za 2018. godinu, koji su analizirali tzv. porezni klin u Hrvatskoj, odnosno zahvat poreznih škara u primanja hrvatskih radnika. Među posljednjima koji su analizirali oporezivanje rada u Hrvatskoj sukladno metodologiji OECD-a bili su Hrvoje Šimović i Milan Deskar-Škrbić, čiji je članak objavio portal Arhivanalitika a prenio Index.
Snažno oporezivanje je glavni razlog zbog kojeg su ljudi nezadovoljni plaćama u Hrvatskoj
Rezultati su poražavajući. Hrvatska, doduše, nije europski rekorder po oporezivanju rada, ali s prosječnih 40,2 posto poreza i doprinosa, koliko, u pravilu, od mjesečnog primanja radnika ide državi na ime poreza i doprinosa, iznad je prosjeka OECD-a, skupine najrazvijenijih zemalja svijeta, i nalazi se u rangu znatno bogatijih europskih zemalja, s kojima se po drugim pokazateljima naša zemlja ne može uspoređivati. Pritom pod državom ne podrazumijevamo samo središnju vlast, nego i lokalnu državu, s obzirom na to da lokalne vlasti uzimaju pozamašan dio ukupnih primanja zaposlenih. Dakle, državu u širem smislu.
Veliko porezno opterećenje rada jedan je od glavnih razloga zbog kojih su plaćama u Hrvatskoj uglavnom svi nezadovoljni. Kako poslodavci, koji gledaju ukupan trošak za isplatu plaća, koji je velik, tako i radnici, kojima ono što na kraju ostane od zarađene plaće često nije dovoljno ni za pokrivanje osnovnih životnih troškova, pri čemu valja voditi računa o tome da su se cijene u Hrvatskoj odavno već približile razini cijena u znatno razvijenijim članicama EU.
Primjer 1: Koliko vam država uzme ako vam je neto plaća 6500 kuna?
Računice tako pokazuju da je na neto plaću od 6500 kuna (koliko iznosi prosječna plaća u Hrvatskoj), koja radniku sjedne na tekući račun, poslodavac zapravo izdvojio 10.904 kune. Radi se o računici za samca u Zagrebu, bez djece, koju je Index napravio u suradnji s RRIF-om. Radnik, dakle, od tog ukupnog troška plaće dobije 59,6 posto, ili manje od tri petine. Samo porez na dohodak pojede mu 837,06 kuna, na što još ide i prirez, koji je u Zagrebu najveći u državi i iznosi 18 posto, a koji plaću u ovom slučaju smanjuje za dodatnih 150,67 kuna.
No priči o oporezivanju tu ni približno nije kraj, budući da se iz ukupnih primanja radnika za zdravstveno osiguranje izdvajaju 1544,34 kune, dok u prvi stup mirovinskog osiguranja odlazi još 1403,95 kuna. Ukupno, dakle, u tom slučaju državi odlaze 3936,02 kune, ili 36,1 posto ukupnog izdatka za plaću u tom iznosu. Ovdje još treba dodati i izdvajanja za drugi mirovinski stup, koja u slučaju takve plaće iznose 467,98 kuna, ili 4,3 posto ukupnog troška plaće.
Veća plaća znači i veća davanja državi. Za početak, kao primjere smo uzeli neto plaće od 9000, 12.000 i 15.000 kuna, odnosno mjesečna primanja kakva obično ima nekakav srednji sloj u Hrvatskoj. Zahvati poreznih škara u takve su plaće još i veći.
Primjer 2: Koliko vam država uzme ako vam je neto plaća 9000 kuna?
Tako, primjerice, neto plaća od 9000 kuna poslodavca zapravo stoji 15.983,01 kunu, no radniku na tekući račun sjeda samo 56,3 posto tog iznosa. Kada se od spomenutog ukupnog troška za plaću odbiju porezi, prirez i doprinosi, koji idu državi u širem smislu, proizlazi da država od takve plaće uzme ukupno 6297,04 kune, ili 39,4 posto. Ili, preciznije, na porez na dohodak ide 1674,11 kuna, na gradski prirez 301,34 kune, na zdravstveno osiguranje 2263,69 kuna, a na prvi stup mirovinskog osiguranja 2057,90 kuna. Kada tome dodamo i izdvajanje za drugi mirovinski stup od 685,97 kuna, radniku na kraju ostane 9000 kuna.
Primjer 3: Koliko vam država uzme ako vam je neto plaća 12.000 kuna?
Slični su zahvati poreznika i na neto plaću od 12.000 kuna, koja u ukupnom iznosu zapravo iznosi 22.077,80 kuna. Kolač države tu doseže ukupno 9130,25 kuna, što čini preko 41 posto ukupne plaće. Samo na porez na dohodak odlazi 2678,57 kuna, čemu još valja pribrojiti i zagrebački prirez u iznosu od 482,14 kuna. Za zdravstveno osiguranje iz takve se plaće izdvaja 3126,90 kuna, a za prvi, državni stup mirovinskog osiguranja 2842,64 kune. Za drugi mirovinski stup radnik na toj plaći mjesečno izdvaja 947,55 kuna, pa radniku na kraju ostaje samo 12.000 kuna, ili nešto više od polovice zarađene plaće.
Primjer 4: Koliko vam država uzme ako vam je neto plaća 15.000 kuna?
Velika su izdvajanja za poreze i doprinose i kod neto plaće od 15.000 kuna, a koja poslodavca zapravo košta 28.172,61 kunu. Državi iz takve plaće na ime poreza idu 3683,04 kune, čemu još treba pribrojiti i prirez u iznosu od 662,95 kuna. Na doprinos za zdravstvo odlazi 3990,11 kuna, a na prvi mirovinski stup 3627,38 kuna. Sve u svemu, državi i lokalnim vlastima od takve ukupne, bruto 2 plaće, odlazi 11.963,48 kuna, ili 42,5 posto. Kada tome pridodamo i 1209,13 kuna uplata u drugi mirovinski stup, radniku ostaje 15.000 kuna, ili 53,2 posto.
Primjer 5: Koliko vam država uzme ako vam je neto plaća 20.000 kuna?
Iako razmjerno malo ljudi u Hrvatskoj prima plaće veće od 15.000 kuna u neto iznosu, u našim smo se kalkulacijama pozabavili i tzv. ministarskim i direktorskim primanjima. Računice pokazuju da ruka države kod velikih plaća još dublje zadire u džepove građana, što je posljedica progresivnog oporezivanja.
Neto plaća od 20.000 kuna poslodavca, tko god on bio, u stvarnosti stoji 38.330,60 kuna. Od tog iznosa, na porez na dohodak odlazi 5357,15 kuna, zagrebački je prirez 964,29 kuna, a doprinosi za zdravstveno osiguranje 5428,80 kuna, dok su doprinosi za prvi mirovinski stup 4935,27 kuna. Ukupno, dakle, država na takvoj plaći ubere 16.685,51 kunu, ili 43,5 posto ukupnog troška plaće. U drugi mirovinski stup slije se 1645,09 kuna, pa primatelju plaće ostaje neto iznos od 20.000 kuna.
Primjer 6: Koliko vam država uzme ako vam je neto plaća 50.000 kuna?
Još više poreznici uzmu iz tzv. direktorskih plaća od, primjerice, 50.000 kuna neto, koje poslodavca zapravo koštaju 111.529,70 kuna. Porez na dohodak na takvu plaću doseže 22.531,29 kuna, gradski prirez su 4055,63 kune, a doprinos za zdravstveno osiguranje čak 15.796,05 kuna, dok je onaj za državno mirovinsko osiguranje 14.360,05 kuna. Ukupno, dakle, država u širem smislu od takve plaće uzme 56.743,02 kune, što čini više od pola ukupnog troška za plaće. Kada se tome doda i doprinos za drugi stup mirovinskog osiguranja, u iznosu od 4786,68 kuna, primatelju ostaje neto plaća od 50.000 kuna, što je zapravo manje od 45 posto ukupnog troška za takvu plaću.
Primjer 7: Koliko vam država uzme ako primate minimalac od 3250 kuna neto?
Naravno, u Hrvatskoj je malo ljudi koji primaju neto plaće od 20.000 ili 50.000 kuna. Većina ih ne zarađuje ni prosječnu plaću, a mnogi su na minimalcu, koji od ove godine iznosi 4062,51 kunu u bruto 1 iznosu, a što u neto iznosu daje brojku od 3250 kuna. Ukupan trošak isplate takve plaće, odnosno bruto 2, iznosi 4732,82 kune.
Iako se na tako mala primanja ne plaća porez na dohodak, a time ni prirez, plaćaju se doprinosi, pa se na zdravstveno osiguranje iz minimalca izdvaja 670,31 kuna, a za državno mirovinsko osiguranje 609,38 kuna. Sveukupno, dakle, iz punog iznosa minimalca se za državu izdvaja 1279,69 kuna, ili nešto više od 27 posto. Nakon što se iz plaće izdvoje još i doprinosi za drugi mirovinski stup u iznosu od 203,13 kuna, radniku za isplatu ostaje neto dohodak od 3250 kuna, što čini oko dvije trećine ukupnog troška njegovog rada.
Prekompliciran sustav plaća
Hrvatska, već godinama upozoravaju stručnjaci, ima prekompliciran način obračuna plaća, koji laicima nije jasan, a uz to se i često mijenja. U njemu se teško snalaze i strani ulagači. S druge strane, porezno opterećenje, posebno u segmentu doprinosa, vrlo je veliko. Jasno, taj se novac ne može unaprijed smatrati potpuno izgubljenim, budući da odlazi na financiranje zdravstvenih i ostalih javnih usluga, poput školstva, kao i za isplatu kakvih-takvih mirovina.
No iz tako velikog poreznog opterećenja financiraju se i brojne neracionalnosti u državnoj i lokalnoj upravi i samoupravi, čija je kvaliteta usluga daleko od one kakva bi trebala biti u 21. stoljeću. Stoga se može reći da je tako veliko porezno opterećenje rada u Hrvatskoj i posljedica glomazne i skupe države, s čijom se reformom dosad nitko ozbiljno nije htio uhvatiti u koštac. Ne čudi stoga što se i kod nas sve češće javljaju prijedlozi o poreznom rasterećenju rada.
“U Hrvatskoj je puno veći značaj države u gospodarskom životu nego u drugim tranzicijskim zemljama. Hrvatsku treba porezno rasteretiti, kako bi ljudi imali slobodu izbora”, poručuje za Index konzultant Andrej Grubišić, koji već godinama zagovara promjenu sustava plaća i reforme u javnom sektoru.
Je li izlaz u amerikanizaciji poreznog sustava?
Njegovi prijedlozi govore da bi oni radnici koji sada ulaze na tržište rada – dakle, mladi zaposlenici – zapravo dobivali plaću u bruto iznosu, umanjenom za poreze, te bi potom sami odlučivali hoće li, kome i koliko uplaćivati za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Kada je riječ o ostalim zaposlenicima, njima bi se, smatra Grubišić, trebalo omogućiti da sami izaberu barem hoće li, kod koga i koliko uplaćivati zdravstveno osiguranje. Naš sugovornik naglašava kako nije protiv javnoga zdravstva, već da se samo zalaže za slobodu izbora.
“Tako bi se potaknula konkurencija i ljudima pružila mogućnost izbora. To ne znači ukidanje javnoga zdravstva. Naprotiv! Znači samo to da ljudi moraju imati mogućnost odabira”, zaključuje Grubišić.
Iako njegove ideje mnogima izgledaju kao amerikanizacija hrvatskog poreznog sustava, Grubišić poručuje kako je ključ u slobodi izbora samih zaposlenika gdje će, za što i u kojim iznosima usmjeravati svoj novac.
