Zamislite bilo koju drugu zemlju na svijetu u kojoj je moguće da najviši pravosudni dužnosnik drastično krši ograničenje brzine, ignorira izravne naredbe prometne policije, zloupotrebljava pravosudnu proceduru i prođe nekažnjeno, piše Željko Marušić, redoviti profesor Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu i jedan od najglasnijih kritičara s čijim se ekspertizama najčešće susrećemo nakon jezivih nesreća na cestama.
Marušićevu analizu donosimo u cijelosti:
Kada biste pitali odgovorne u Švedskoj, Švicarskoj, Njemačko je li moguće da najviši policijski službenik privatnim automobilom više od trostruko prekorači brzinsko ograničenje u naselju i prođe nekažnjeno, to bi njima apsurdno pitanje shvatili kao provokaciju.
U takvim zemljama ne postoji mogućnost cestovnih utrka, u kakvoj su na Liburnijskoj obali u Gradskoj luci u Zadru, u izlijetanju sumanuto jurećeg Audija A6 s ceste, preko nogostupa u more poginuli 20-godišnji vozač i 17-godišnji putnik iz vozila, a drugi 17-godišnji putnik teško ozlijeđen.
Ne postoji mogućnost da o takvim sumanutim ‘utrkama’ mjesecima bruji cijeli grad, Facebookom kruže videosnimke, a da policija ne poduzima ništa. A zašto i bi, kad se lokalni policijski moćnik u sličnoj situaciji izvukao bez kazne, što je u civiliziranom svijetu valjda moguće jedino u Hrvatskoj, zašto neiživljenim klincima, u tko zna kakvom stanju, to ne bi bilo omogućeno?!
Ovaj slučaj stravične jurnjave gradskom ulicom usporediv je s još pravosudno neriješenim (!) slučajem kad je krajem kolovoza 2018. Marin Kamenički Mercedes-AMG-om snažnijim od 500 KS jurio 195 km/h zagrebačkom Ilicom i usmrtio dvije osobe. Razlika je jedino što nije bilo poginulih drugih sudionika u prometu izvan inkriminiranog vozila. Mladi par koji je šetao nogostupom, pred kojim je zadarski Audi nekontrolirano fijuknuo u more, za dlaku je izbjegao smrt.
U prva četiri mjeseca 2020. na našim je cestama smrtno stradalo 68 osoba, u usporedbi sa 74 iz 2019. Poboljšanju trendova u travnju zasluga je, očito, drastično smanjena mobilnost građana zbog pandemije koronavirusa. U prva tri mjeseca bilo 52 poginulih na cestama, u usporedbi s 48 u istom razdoblju.
U svakom zlu ima i nešto dobroga pa je tako ova nesreća potvrdila koliko je bilo štetno ukidanje kategorije ‘mladih vozača’, do navršene 24. godine, za koje je vrijedilo ograničenje snage motora.
Trebalo bi ga vratiti, ali uz ograničenje snage motora automobila kojeg smiju voziti na 70 kW (95 KS), a ne višoj, pogotovo ne nelogičnoj od 81 kW (110 KS), kojom se svojedobno pogodovalo velikom uvozniku, koji je jedini imao dizelske limuzine srednje klase u tom rangu snage.
Također se pokazalo da od autoškola ima malo koristi, jer ova tragična nesreća, a i praktički sve druge tragične ne nastaju zbog manjka vještine vožnje, nego zbog neodgovornog, protupravnog, pa i krimogenog obrasca ponašanja u vožnji.
Zbog toga bi dugoročno trebalo redefinirati sustav autoškola, obrazovnu komponentu prebaciti u školski sustav, a, po američkom modelu smanjiti broj potrebnih sati vožnje. Sjećate li se kada je netko poginuo, i je li ikad, zbog manjka vještine vožnje, a ne zbog teškog kršenja prometnih propisa. I to često zato, kao očito 20-godišnjak jučer u Zadru, jer se nije plašio da će biti kažnjen.
Dakle, ako se promijeni obrazac ponašanja, slobodno možemo primijeniti američki model, gdje praktički roditelji djeci mogu izdati vozačku dozvolu, koja se formalno verificira provjerom samo osnovnih vještina vožnje, a satovi vožnje nisu obvezni. Ali, kad ste sjeli za volan, ako vas američka policija zateče alkoholiziranog…
Uh. Ruke na leđa, lisice i – zatvor. Pokušajte u SAD-u, Kanadi ozbiljnije prekršiti brzinsko ograničenje, čak ni približno kao nekažnjeni ‘junaci’s naših prometnica. Ako se ikad zatečete tamo, neka vam to ne padne na pamet, sjetite se odmah da niste u Hrvatskoj…
No, treba uvesti mehanizam privremene vozačke dozvole, koja bi vrijedila tri godine (u slučaju težih prekršaja bi se poništavala), a potom bi se izdavala trajna. Apsolutno je najvažnije povećati izvjesnost kažnjavanja, prvenstveno postavljanjem radarskih kamera certificiranih za pravosudne postupke.
Da su policijske kamere bile postavljene na Liburnijskoj obali u Gradskoj luci u Zadru, gdje su višestruko korisne, sinoćna tragična nesreća se ne bi ni dogodila. Pogotovo ako bi se istodobno bitno unaprijedilo pravosuđe, čija neučinkovitost i nepoštenje potiču na nasilje u prometu.
Edukacija, autoškole, Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa… Nula bodova! Ništa od toga nije spriječilo 20-godišnjeg vozača u sumanutoj vožnji, koja je pukom srećom završila samo s dvoje poginulih.
Fokusirajmo se na ove tri mjere: 1. Povećanje izvjesnosti kažnjavanja, 2. Povećanje izvjesnosti kažnjavanja, 3. Povećanje izvjesnosti kažnjavanja. A za to je važno, osim premrežavanja svih prometnica i opasnih mjesta, unaprijediti pravosuđe.
Dok to ne riješimo, možemo slobodno suspendirati sve druge mjere i Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa.