Od Markovog društva doznajemo: “Biciklirao je, svirao, bio “motor” ekipe, ljubav prema pilotiranju isijavala je iz njega”
Mladost je zanijemila.
Bol i tuga uvukli su se u svaku poru njihove duše. Da Marka više nema, još uvijek ne mogu pojmiti. Unatoč tuzi, skupili su snagu i progovorili o, kako ga nazivaju, glavnom motivatoru i pokretaču njihove ekipe. Marko to definitivno zaslužuje, bio je energična i svestrana osoba koja ih je držala na okupu od osnovnoškolskih dana.
U jednom dahu pričaju nam tko je bio Marko Novković, 31-godišnjak čiji je život toliko prerano ugašen u zrakoplovnoj nesreći koja je jučer dogodila pokraj Zadra.
– Naš je Marko bio momak jako velikih ambicija i ciljeva. Imao je u sebi tu jednu zavidnu samodisciplinu. Rodio se u Australiji, a u sedmom razredu doselio se u Zadar, ovdje na Petriće. Tu smo se svi kao dica upoznali i malo,po malo postali ekipa koja broji 50-ak ljudi. Marko je bio motor našeg društva, uvijek nas je sve zvao, okupljao, bio motivator za sve naše akcije, priča nam njegov prijatelj s tugom u glasu, prisjećajući se kako je Markovo vrijeme školovanja bilo bezbrižno. Unatoč nedaćama, bio je veliki borac. Imao je jasno postavljene ciljeve u životu i ništa ga nije moglo spriječiti sa svoju strast pretvori u profesiju.
– Završio je za građevinskog tehničara ovdje u Zadru. Odlučio je postati vojni pilot, naišao je na brojne sumnje, govorili su mu da je to teško, da neće uspjeti. U to vrijeme nije mu ni financijski bilo lako. Da bi ušparao za džeparac davao je plazmu, ruke bi mu bile izbodene od igala. Ipak, sve je završio u roku, s odličnim ocjenama i postao vojni pilot.
Nakon završetka fakulteta Marko se s roditeljima nakratko vratio u Australiju. No, prevladala čežnja za domovinom, dragim ljudima i radom u struci.
– Nije se pronašao tamo, nedostajao mu je dom, prijatelji… Toliko je silno želio raditi kao pilot, tom čovjeku ste na licu vidjeli koliko uživa u tome, iz njega je isijavala ta ljubav…, priča nam naš sugovornik.
Marko je bio izuzetno svestran mladić. Cijenio je disciplinu, ali i opuštanje s društvom. Bio je vrstan sportaš, ali i zaljubljenik u glazbu.
– Volio je biciklu. Ono što malo tko zna jest da je na dva kotača vozio od Ancone do Rima, od Zadra do Istre, koju je cijelu obišao. Uzduž i poprijeko prošao je Velebit. Bio je talentiran i za glazbu. Samouk, ali izvrsno je svirao usnu harmoniku i gitaru pa smo tako nerijetko znali i zapivati…, zaključuje priču Markov prijatelj ispred cijelog društva.
