Od vozača autobusa do premijera, ljudi iz svih društvenih slojeva ozbiljno se razbolijevaju od Covida-19. To je dovelo do zaključka kako bolest ne diskriminira nikoga. Naposljetku, koronavirus je manje ili više neživi komad plutajućeg genetskog materijala. Nije sposoban za aktivnu diskriminaciju. Pa ipak, koronavirus ima nevjerojatno snažne učinke na različite skupine ljudi, za BBC piše Martha Henriques.
Jedna od najizraženijih razlika pojavljuje se kad je u pitanju spol. A to kako Covid-19 različito pogađa muškarce i žene nije samo u načinu na koji virus izaziva bolest, nego u našoj dugoročnoj zdravstvenoj i ekonomskoj perspektivi. Jedna od najupečatljivijih razlika koja se dosad pojavila je u stopi smrtnosti muškaraca i žene, piše Henriques.
U SAD-u, primjerice, od virusa je umrlo dvostruko više muškaraca nego žena. Širom zapadne Europe, 69 posto žrtava koronavirusa bili su muškarci. Slični obrasci viđeni su i u Kini i drugdje. Jedna je skupina istraživača, pod vodstvom Anne Purdie s University Collegea u Londonu, počela mapirati spolne razlike u raznim zemljama i raditi na otkrivanju uzroka. Zasad je razlog i dalje nejasan.
Imunološka teorija
Jedna je teorija da je imunološki odgovor žena snažniji, smatra Philip Goulder, profesor imunologije s Oxforda, koji kaže
„Imunološki odgovor na cjepiva i infekcije kroz cijeli život obično je agresivniji i učinkovitiji kod žena nego kod muškaraca“.
Dijelom je tome razlog to što žene imaju dva X kromosoma, dok muškarci imaju samo jedan, što je kod koronavirusa važno. „Konkretno, protein pomoću kojeg se virusi kao što je koronavirus otkrivaju, kodiran je na X kromosomu. Kao rezultat toga, ovaj protein u mnogim se imunološkim stanicama žena nalazi u dvostrukim dozama u usporedbi s muškarcima, a imunološki odgovor na koronavirus zbog toga je pojačan kod žena“, rekao je Goulder za BBC.
Druga je mogućnost da se razlike odnose na životne odabire temeljene na spolu. „Postoje važne razlike u ponašanju između spolova, na primjer u pušenju, koje utječu na razinu prethodnih bolesti poput bolesti srca, kroničnih plućnih bolesti i raka. Te bolesti imaju ogroman utjecaj na ishod infekcija poput koronavirusa. Spolne razlike kad je u pitanju posebice su izražene u zemljama kao što je Kina, gdje puši 50 posto muškaraca i samo pet posto žena“, kaže Goulder.
Ali u ovoj fazi pandemije, nema dovoljno dokaza koji bi mogli ukazati da je to posljedica bioloških razlika ili ponašanja ili da išta od toga ima ulogu. Međutim, postoje dokazi da virus na drugi način različito pogađa muškarce i žene.
Michèle Tertilt, ekonomistica sa Sveučilišta Mannheim u Njemačkoj, s kolegama surađuje na prikupljanju dokaza o tome kako pandemija pogađa muškarce i žene u radničkoj populaciji u SAD-u. Mjere zatvaranja već su rezultirale gubitkom brojnih radnih mjesta, a mnoge će se nacionalne ekonomije uskoro suočiti s recesijom, piše Index.
Nezaposlenost
No, nezaposlenost se ne događa ravnomjerno, dijelom i zbog jedinstvenih okolnosti ove gospodarske krize, za koju Michèle Tertilt kaže da je neobična i različita od običnih recesija. U SAD-u je u ožujku 1,4 milijuna ljudi ostalo bez posla, što je najveći skok od 1975. godine. Žene su više pogođene od muškaraca, jer bilježe porast nezaposlenosti od 0,9 posto, u usporedbi s 0,7 posto kod muškaraca.
Trenutačna je kriza neobična i zbog toga što su u običnim recesijama muškarci teže pogođeni nezaposlenošću od žena. To je zato što više muškaraca radi o industrija koje su vezane za ekonomske cikluse, poput građevine i proizvodnje. Nasuprot tome, žene dominiraju industrijama koje nisu vezane za takve cikluse, kao što su zdravstvo i obrazovanje. Ovaj put, piše Henriques, drugi su faktori imali najveći utjecaj na radna mjesta.
Jedan od njih je činjenica je li netko „ključan“ djelatnik. Tertilt i njeni suradnici klasificirali su radnike u zdravstvu, transportu, zaštitnim službama (poput policije), poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu, te održavanju i popravcima kao „ključne djelatnike“. Prema toj klasifikaciji, 17 posto zaposlenih žena radi u ključnim zanimanjima i 24 posto svih zaposlenih muškaraca.
Drugi je bitan faktor to mogu li ljudi svoj posao raditi na daljinu. Tertilt i njene kolege razvrstali su poslove prema tome mogu li se obavljali telekomunikacijski. Poslovni analitičar može raditi na daljinu, ali konobar ne može. Tertilt je otkrila da više muškaraca ima posao koji se može raditi na daljinu – 28 posto prema 22 posto kod žena.
„Bila sam pomalo iznenađena zbog toga. Očekivala sam da će više žena moći raditi na daljinu, na primjer žene na poslovima u vladi, uredskim poslovima i slično. Ali kad malo razmislimo o tome, ima smisla, jer mnoge žene rade u restoranima i turističkoj industriji. A širom svijeta, zatvoreni su restorani i barovi, a putovanja su vrlo ograničena“, objasnila je Tertilt.
Istraživanja koje je proveo britanski Institut za fiskalna istraživanja daju sličnu sliku, nastavlja BBC. Pokazalo se da postoji za trećinu veća vjerojatnost da u sektoru koji je teško pogođen ili potpuno zatvoren zbog pandemije, poput maloprodaje ili ugostiteljstva, rade žene nego muškarci.
Ekonomska perspektiva
„Iz ekonomske perspektive, slabo plaćene, mlade žene iz radničke klase najteže su pogođene“, kaže Natasha Mudhar, direktorica i suosnivačica The World We Want, organizacije usmjerene na ubrzano ispunjavanje ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda. Razlike u plaćama između spolovima pojačavaju nejednakost, ne samo da žene u većim stopama ostaju bez posla, nego su u startu slabije plaćene.
„Na svaku funtu koju muškaraca može potrošiti na životne potrepštine tijekom ove krize, žena može potrošiti samo 82 pennyja“, kaže Mudhar. U SAD-u postoje slične razlike između spolova i žene zarađuju 85 posto onoga što dobivaju muškarci. U Australiji je to 86 posto, a u Indiji 75 posto. Još je lošija situacija kod žena drugih rasa i etničkog podrijetla u SAD-u, gdje primjerice, crnkinja zarađuje 21 posto manje od bjelkinje.
Još su teže pogođeni samohrani roditelji. Istraživanje koje je provela Tertilt procjenjuje da u SAD-u živi oko 20 milijuna samohranih roditelja, a tri četvrtine njih su žene. „One neće moći raditi. Čak i ako su liječnice ili medicinske sestre, čak i ako imaju posao u ključnoj infrastrukturi, kod kuće imaju dijete i ne mogu ga ostaviti samo“, kaže Tertilt.
Čak i samohranim roditeljima s poslovima koji se mogu raditi na daljinu, možda nije moguće nastaviti s radom ako imaju malu djecu koja traže stalnu pažnju. „Posebice se to odnosi na samohrane majke, koje nemaju drugog izbora. Ne mogu unajmiti dadilju ili se obratiti susjedi ili baki. One su osuđene na gubitak posla“, objasnila je Tertilt za BBC.
Drugi je problem što u zemljama koje imaju nacionalno regulirano pravo na plaćeni dopust (kao što su Velika Britanija, Njemačka i SAD), ovi roditelji možda neće imati to pravo ako daju otkaz prije toga. Štoviše, možda neće imati ni pravo na naknadu za vrijeme nezaposlenosti, piše Henriques
