Zadranka u Švedskoj, jedinoj zemlji bez zabrana: “Ne održava se distanca, kafići su puni, koristi se javni prijevoz. Nije ugodno živjeti u državi s takvom politikom (ne)borbe protiv virusa”

Dok cijela Europa već tjednima provodi djelomičnu ili potpunu karantenu kako bi se suzbilo širenje koronavirusa, Švedska je jedina zemlja u kojoj i dalje nema gotovo nikakvih restrikcija.

Otvoreni su kafići, restorani, dućani, a parkovi, trgovi i ulice puni su šetača. Građani žive sasvim uobičajeno, javnim prijevozom idu na posao, odvode djecu u školu, popodne se opuštaju na terasama ugostiteljskih objekata.

Zadranka Kristina Marasović koja već neko vrijeme živi i radi u drugom po veličini gradu u Švedskoj, Göteborgu priča nam svoje impresije oko cijele situacije.

Dok je njezinoj rodbini i prijateljima u Hrvatskoj život blokiran, Šveđanima svakodnevica teče normalno.

– Trenutno ne radim s obzirom na to da je Volvo obustavio proizvodnju, ali ne zbog virusa već zbog toga što su zatvorene granice pa nemaju dijelova, odnosno potrebnog materijala za daljnji rad. Što se tiče mojih prijatelja i poznanika, neki još uvijek rade, neki su dobili otkaz, a neki su poslani doma na (ne)određeno vrijeme. Sve ustanove koje su od važnosti društvu rade. Neke tvrtke šalju svoje zaposlenike da posao obavljaju od doma, druge pak ne. Jako je individualno.

Dok mi u Dalmaciji maštamo o danu kada ćemo na suncu popiti macchiato, Šveđanima isto nije zabranjeno.

– Kafići i restorani nisu zatvoreni, ali su uveli neke sitne promjene, poput zabrane okupljanja na baru… Ograničili su okupljanje ljudi na 50 osoba, do neki dan je ta brojka bila njih 500.

Kristina bez problema, u bilo koje doba dana može nazvati prijateljicu i otići do omiljenog kafića na čašicu razgovora. Ne postoje zabrane, niti je oformljena ikakva civilna policija koja će ih upozoriti da se vrate svojim kućama. Dok se Hrvate opetovano upozorava na važnost udaljenosti od dva metra, Šveđanima je pojam socijalne distance nepoznat.

– Ja izbjegavam izlaziti vani, osim kad trebam u dućan ili kad moram nešto obaviti. Nalazim se s prijateljima, ali ne na javnim mjestima već boravimo doma jedni kod drugih. Ljudi je nešto manje na ulicama, ali ništa pretjerano. Ne nose maske, koriste javni prijevoz, redovi na blagajni u supermarketima kao i uvijek. Nikakva distanca se ne održava. Neki restorani, kafići, dućani su odlučili zatvoriti, uglavnom ovi manji privatnici. Ja osobno, ako želim, najnormalnije mogu izaći vani s društvom na neku pivu ili šetnju.

Kako svakodnevno komunicira sa najmilijima iz Hrvatske, gdje je politika borbe protiv pandemije uvelike drugačija, Kristina je nešto opreznija od svojih prijatelja sjevernjaka. Iako su škole normalno otvorene, odlučila je svog sina ostaviti kući i pričekati razvoj situacije.

Od školske do umirovljeničke dobi, glavna tema razgovora u našoj zemlji je korona. Šveđani, kojima se život još uvijek nije okrenuo naglavce, puno su manje zainteresirani za vijesti o epidemiji.

– Fakulteti i srednje škole su zatvoreni, a osnovne škole i vrtići još uvijek rade, navodno zbog toga što roditelji moraju raditi pa nema tko djecu čuvati. Ja osobno držim svog sina doma, ide u šesti razred. Istina je da mi tako gubi tako nastavu jer još uvijek nisu uveli on-line nastavu, a pitanje je uopće hoće li. Šveđani općenito nisu toliko u strahu od virusa koliko ostatak Europe, zabrinutost postoji, ali ne tolika. Osobno pratim stanje u svijetu, stalno drobim o tome, čitam razne članke, portale, dnevnike što naše, što ovdašnje. Osobno mi nije drago da se nalazim u državi koja jedina u svijetu provodi taj svoj jedinstveni model (ne)borbe protiv virusa, koja nema nekakve ozbiljnije zabrane i restrikcije. Nije mi svejedno. S druge strane nije loše da nema kolektivne panike i histerije. Tko je tu lud će vrijeme pokazati, no osobno mislim da im se ne piše dobro. Švedska cijelo vrijeme izdaje upute kako se ponašati i pozivaju na odgovornost građana, ali ljudi se i dalje, kao što sam već rekla, normalno kreću vani. Bila sam u par ljekarni tražiti dezinfekcijsko sredstvo za ruke i masku i sve je rasprodano, no rijetko sam koga vidjela s maskom vani. Ovdje je uglavnom potpuna druga priča i atmosfera od ostatka Europe, kazuje Kristina uz zaključak kako ima utisak da je u Švedskoj veći naglasak na očuvanju ekonomije negoli na zaštiti ljudskih života.