Zadranka iz žarišta borbe protiv koronavirusa: “Hrvatska je poduzela super mjere, ne želite da vam se ovo dogodi…”

Potresni razgovor za iseljenički magazin Fenix o borbi s opakim koronavirusom koji je u New Yorku oduzeo više od pet tisuća života, s medicinskom sestrom Ivanom Klanac Stern porijeklom iz Zadra prenijeli su brojni mediji.

Sami smo stupili u kontakt s hrabrom mladom ženom koja je svakodnevno na prvoj liniji borbe protiv pošasti koja je preko noći blokirala svijet i svakom ljudskom biću na planeti promijenila životne vrijednosti i prioritete.

Kako u habitusu čovjeka nije biti izoliran od društvene zajednice, sve su glasniji oni, koji nažalost bez dovoljno stručnog znanja, progovaraju o gušenju elementarnih ljudskih sloboda, nužnosti vraćanja uobičajenom načinu života i teorijama zavjere prema kojima koronavirus nije opasniji od drugih zaraznih bolesti i odnosi živote tek bolesnih osoba treće životne dobi.

Ivana smrti u oči gleda svakoga dana, i njezina bi vas priča trebala uvjeriti u to kako raditi u udobnosti vlastitog doma, čitati knjige ili gledati filmove unutar vlastita četiri zida, nije nikakva kazna.

– Svi mi medicinski djelatnici, bilo ovdje u Americi ili u Hrvatskoj, prolazimo ista iskustva. Čujem se s mojim kolegicama iz Zadra često i svi prolazimo iste strahove za svoju djecu i hoćemo li im donijeti virus kući. Bio mi je veliki strah kad sam primila prvog pacijenta s Covidom i bila mi je samo pomisao u glavi “Dragi Bože molim te da ne zarazim svoju dicu.” sada imamo isključivo Covid pacijente i nemaš više vremena razmišljati o tome. Ljudima je s ovim virusom najviše ugroženo disanje i moraš stalno ulaziti u sobe i provjeravati im disanje i saturaciju kisika u krvi s pulsnim oksimetrom. Njima saturacija padne ispod normale u tren oka, i ljudi u hipoksiji doslovno ostaju bez zraka i imaju osjećaj gušenja, moraš brzo reagirati ako ga misliš spasiti. Bolno i teško iskustvo mi je svaka nova smrt kojoj svjedočim… Koliko kod radili u medicinskoj struci svima nama je ljudska smrt bolno iskustvo, priča nam Ivana.

Isprovocirana zbog nepridržavanja mjera socijalne distance, Alemka Markotić nedavno je Hrvatima poručila da će, ako žele, imati korona party. Svima onima koji umanjuju važnost poruka struke, objasnila je kako su simptomi bolesti “kao da vam netko sjedi na prsima, da vas guši, i tako 24 sata na dan”.

Ivanino iskustvo s najteže oboljelima posebno je traumatično.

– Smrt uzrokovana Covidom je posebno teška smrt, ljudi ostaju bez daha, gledaju te očima punim strah i molbe da ih spasiš, dok grabe zrak ubrzano i bezuspješno. Brzinom munje povećavaš kisik, zoveš tim za spašavanje (RRT), saturacija mu pada, mijenjaš maske za disanje, saturacija pada, tim za spašavanje (RRT) dolazi, oni ga intubiraju, reanimiramo ga, napetost u zraku, soba puna medicinskog osoblja… Sve se dešava brzinom munje. To je nečiji tata, nečiji dida, nečiji muž… Neka praznina i bol u srcu uvijek se desi. Ali, nemaš vremena o tome sada razmišljati jer te sljedeći pacijent iz druge sobe zove da ne može disati i ti trčiš tamo. Koronavirus ti nije ni na kraj pameti, gledaš samo kako da spasiš čovjeka. Svoj slobodan dan provedem pola dana u nekoj tupoj tišini, s nikim mi se ne priča. Ne možeš ne razmišljati o svim preminulima. Onda se priberem, kućne obaveze i djeca me čekaju, potisneš sve to u sebe i nastaviš sa životom.

Hrvatska se u jeku pandemije koronavirusa drži poprilično dobro. Primijenili smo najrestriktivnije mjere u svijetu u suzbijanju opake bolesti u odnosu na broj zaraženih, pokazalo je nedugo istraživanje Sveučilišta Oxford.

I Ivana pozdravlja poduzete mjere i vidi ih kao jedini put uspjeha.

– Pratim vijesti iz domovine, čujem se redovito s kolegicama, prijateljicama i s obitelji. Mislim da je Hrvatska poduzela super mjere. Najbitnije je zaštititi osoblje, jer ako se ono razboli onda se neće tko imati brinuti za oboljele. Bolnice u New Yorku i u Hrvatskoj susreću se s istim problemom. Imaju određeni broj medicinskog osoblja zaposlenog za točno određeni broj pacijenata koliko ih bolnica može primiti. Međutim, sada je veliki broj oboljelih od Covida, a bolnica nema dovoljno mjesta za sve. Ovo je globalna kriza u kojoj se medicinsko osoblje našlo na prvoj crti. Ne bi nas nazvala herojima, jer mislima da ta čast pripada samo vojnicima u ratu, ali smo definitivno hrabre i jake žene i muškarci. Ovom prilikom pozdravljam sve svoje kolegice i ostalo medicinsko osoblje u zadarskoj bolnici i u Hitnoj. Svi smo zajedno u ovome, uspjet ćemo i preživjet ćemo. Proći će i ovo, zaključuje Ivana.