Testovi na antitijela u krvi pokazat će koliko je ljudi prehodalo virus ili imalo neke simptome, ali nije znalo da se radi o ovoj bolesti. Ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak otkriva da će prvo biti testiran uzorak od tisuću ljudi. Nakon toga će se ići na tzv. stratificirani uzorak po svim županijama, testirano će biti puno više ljudi, uzorak po svim kategorijama populacije.
– Svrha ovih testova je vidjeti koliko je ljudi preboljelo virus, da znamo na kojoj smo razini imuniteta u populaciji, ali i da ljudi kojima se test napravi znaju da su imuni i da se ne moraju bojati – kaže dr. Capak za 24sata.
Kroz daljnji će se period moći pratiti onda i koliko se kod određene osobe imunitet zadržava, je li kratkotrajan ili dugotrajniji. Ni o tome se zasad, naime, ne zna još puno. Ovi testovi nisu dijagnostički, iako mogu pokazati i da je netko akutno bolestan. Pokazuju, prije svega, je li netko razvio, kakva i koliko antitijela na korona virus te time stekao imunitet.
Kako se antitijela stvaraju nekoliko dana od početka bolesti, test može pokazati i je li netko akutno bolestan, no on primarno nije dijagnostički. U tu svrhu se koriste drugi, tzv. PCR testovi.
– Test na antitijela ne postavlja dijagnostiku, ali prisustvo antitijela govori da je netko ili akutno bolestan ili je prebolio bolest. Kad ga provedemo, znat ćemo koliko je ljudi ukupno preboljelo korona virus, bez obzira na to jesu li imali simptome, jesu li napravili dijagnostiku ili ne. Antitijela IgM stvaraju se već treći do četvrti dan bolesti, a IgG antitijela peti do šesti dan – pojašnjava dr. Capak.
Testovi su već trebali stići u Hrvatsku, ali se na kraju ispostavilo da dobavljači baš i ne mogu biti tako brzi, dodaje. Na serološke je testove navalio cijeli svijet – SAD, Njemačka, Velika Britanija…, naručuju se milijuni testova.
– Mi smo naručili prvih tisuću, bilo nam je rečeno da ih imaju, sad nam je pak poručeno da mogu stići tek kroz sedam do deset dana pa tražimo nekoga tko može biti brži s isporukom. Daljnje, puno opsežnije testiranje po županijama smo pak prijavili kao projekt za EU sredstva, vjerojatno ćemo novac i dobiti, nakon čega kreće i taj, pravi projekt – kaže Capak.
U SAD-u, Velikoj Britaniji i Njemačkoj razmatra se mogućnost da nalaz o imunitetu bude i svojevrsni “certifikat” da se netko može više kretati u javnosti, vratiti na posao i slično. Pogotovo im je namjera tako “certificirati” zdravstvene djelatnike. Capak je, međutim, prema nečemu takvom skeptičan.
– Ljudi kojima bude potvrđen imunitet dobit će nalaz, nikakav certifikat – odgovara. Na pitanje je li dobar nalaz stopostotno jamstvo da se netko više ne može zaraziti, naime, kaže kako su moguće reinfekcije, što također ovisi o razini antitijela.
– Nitko još nije objavio znanstveni rad o tome jesu li ti koji su se ponovno inficirali imali IgG antitijela. To još ne znamo, pratit ćemo pa i to znati u budućnosti – zaključuje Capak za 24sata.
Samo postojanje antitijela, baš kao što kaže i dr. Capak, ne znači automatski garanciju imuniteta. Kako je za New York Times rekla dr. Angela Rasmussen, stručnjakinja za viruse s Columbia University, biti imun znači biti izložen virusu i oduprijeti se infekciji koju će on prouzročiti. Neki ljudi koji su imali blage ili srednje simptome mogu razviti antitijela koja su preslaba da spriječe reinfekciju, ponovnu zarazu.
Dosad je poznato da čak 25 do 50 posto zaraženih možda neće razviti nikakve simptome, a serološko bi testiranje trebalo otkriti upravo to – koliko je ljudi uistinu steklo imunitet, odnosno kad bismo mogli očekivati “imunitet krda”, kad je većina ljudi otporna na virus. Kad virus uđe u tijelo, tijelu je potrebno neko vrijeme da prepozna “napadača” i počne s obranom.
Prvo se javlja imunoglobulin M ili IgM, no da bi naše tijelo uništilo virus, potreban je imunoglobulin G ili IgG, koji ga može prepoznati. Dok razina imunoglobulina G raste, količina imunoglobulina M pada, a protein G svoj vrhunac dostiže oko 28 dana nakon ulaska virusa u tijelo.