Zadarski profesor za neumorno osoblje bolnice proizvodi vizire na 3D printeru: “Sve je volonterski, treba se ujediniti i pomoći”

Dok većina u izolaciji očajava i na kalendaru križa dane u nadi da će stari način života što prije pokucati na vrata, postoje ljudi koji upravo u vlastita četiri zida iskorištavaju sav svoj potencijal. Ne samo da su kreativni i inovativni, već su, što je u ovim kriznim vremenima najvažnije, korisni društvenoj zajednici i znanosti. Slobodno ih možemo nazvati herojima u borbi protiv nevidljivog neprijatelja današnjice. Oni nisu na prvoj liniji obrane, ali podsjećaju kako su solidarnost i zajedništvo jedini ključ uspjeha.

Jednog takvog, pronašli smo u zadarskoj obrtničkoj školi. Ante Ivanac profesor je i mentor stručnih predmeta iz područja elektrotehnike u Strukovnoj školi Vice Vlatkovića.

Između nastavničkih aktivnosti, igre s djecom i kućanskih obaveza, Ante za neumorno osoblje zadarske Opće bolnice proizvodi vizire na 3D printeru.

Viziri pružaju iznimnu zaštitu u sprječavanju kapljičnog prijenosa i kao takvi štite naše medicinare koji su svakodnevno u neposrednom kontaktu s oboljima.

Kako ste došli na ideju?

– Vidio sam na internetu da je Hrvatski studentski zbor pokrenuo inicijativu pa sam malo istraživao i kada sam im se mislio javiti, došao je poziv iz bolnice u školu bili im mogli početi printati vizire. Tako smo i počeli.

Kako, u najkraćim crtama, izgleda proces printanja vizira?

– Proces 3D ispisa FDM (Fused Deposition Modeling) tehnologijom počinje s plastikom u obliku žice koja se naziva filament, a namotana je na kolut. Filament ulazi u grijanu glavu 3D pisača gdje se topi do određene viskoznosti. Tako otopljena plastika izlazi iz mlaznice po točno definiranom putu i parametrima koje određuje računalo. Nakon izlaska iz mlaznice otopljena plastika se trenutno hladi i skrućuje te tako omogućuje da se na nju postavi novi sloj vruće plastike i tako sve dok kompletan objekt nije izrađen.
Printer koji trenutno koristim, Zortrax M300, ima mlaznicu od 0,4 mm, a u postavkama je namješteno da je svaki sloj debljine 0,29 mm (što bi značilo da u jednom centimetru visine ima oko 35 slojeva).

Koliko dnevno vizira uspijevate “izbaciti”?

– Dnevno uspijem isprintati maksimalno osam vizira. Printam nosače za vizire i donji dio koji drži prozirnu zaštitu, svakih nekoliko dana dostavimo ih u bolnicu, a tamo ih slože do kraja.

Koja je njihova funkcija, za one koji još uvijek ne znaju?

– Viziri osoblju bolnice prekrivaju oči, usta i nos, a štite i masku koju bi inače puno češće morali mijenjati da ispred nje nije vizir. Na taj način štite puteve kojima virus može ući u organizam.

Hvalevrijedan potez, sve je na volonterskoj bazi, ne tražite ekonomsku računicu u ovoj priči?

– Da, sve je na volonterskoj bazi, u ovakvim situacijama treba se ujediniti i pomoći onima kojima je potrebno za razliku od nekih koji bi i ovo iskoristili za svoj profit. Naime, na internetu se već mogu pronaći oglasi gdje se prodaju zaštitni viziri i po ne tako malim cijenama… Da ne bi ispalo da samo mi printamo, moram naglasiti da su skoro sve osnovne i srednje škole u Hrvatskoj koje imaju 3D printere uključene u izradu vizira za svoje lokalne bolnice.