Doktorica Sršen opisala je stanje u talijanskim bolnicama rekavši kako je situacija napeta te da sve ovo podsjeća na jedan surealni scenarij.
“Koliko god smo nervozni jer živimo s neizvjesnošću iz sata u sat, cijeli operativni program se prilagodio potrebama stvaranja kapaciteta za pacijente kojima je potrebna ventilatorna asistencija, za reanimacije.
Nemamo mogućnost operirati rutinske pacijente, na minimum smo smanjili operativne zahvate, neki kiruruški odjeli su zatvoreni jer je zbog nedostatka kadra svo medicinsko osoblje bilo potrebno preusmjeriti na odjele zaraznih bolesti, interne medicine, reanimacije, hitne pomoći. S obzirom na eksponentni rast, nije više desetak do 15-ak slučajeva.
U 14 sati u pokrajini Veneto ima 120 pozitivnih pacijenata više s 28 smrtnih slučajeva, reanimacije u Padovi su pune, to se pokazalo i u Lombardiji, a radi se o pokrajinama u kojima je zdravstveni sustav jedan od najrazvijenijih u Europi. Ako se jedna takva pokrajina ne može nositi s potrebama svih pacijenata, to bi trebalo biti indikativno koliko je dramatično”.
Sršen je komentirala i riječi talijanskih liječnika koje su prenijeli brojni mediji, a koji svjedoče da se bore s iscrpljenošću, manjkom medicinskog osoblja, količinom pacijenata i smrtnim slučajevima, te koji se katkad suočavaju s teškim izborom kojem pacijentu i po kojem kriteriju posvetiti više ili manje pažnje.
“Ljudi se spašavaju do određene granice, moramo shvatiti da ako dođe više pacijenata u kritičnom stanju, nije stvar biranja, već racionalnog. Ako dođe kritičan pacijent, važno je procijeniti ima li on šanse preživjeti, je li on previše kompromitran. Treba shvatiti kada možemo pokušati učiniti nešto više za one koji imaju više mogućnosti da prežive, svima učiniti sve je nemoguće,t po smo shvatili”.
Sršen kaže i da prizori koje gleda u Italiji pomalo podjećaju na Orwellove priče, a osvrnula se i reakcije ljudi na proglašenje crvene zone.
“Ne možemo aplicirati model restriktivnih mjera iz Kine na suvremenu, demokratsku državu kao Italija. Nije trenutak kritika, već da se preživi na najbolji način. Slušajući drugi revizionirani dekret premijera, “zločesto” sam pomislila što bi bilo da se to možda dogodilo prije četiri tjedna, kada su se mnogi Kinezi vraćali s Nove godine.
Zbog političke korektnosti, da se netko ne bi slučajno uvrijedio ili da ne bismo ušli u pojam rasizma, ostavili smo otvorena vrata i dovoljno vremena da veliki postotak ljudi sa i bez simptoma cirkulira slobodno. Velik broj ljudi nije imao simptome. Više im nismo mogli ući u trag.
Izludili smo s nultim pacijentom kojeg nismo mogli naći. Nitko od nas nije znao s čim ima posla niti kako se ponaša taj virus. Možda živimo u iluziji da bi taj virus trebao nestati s toplijim danima. Kada nas ohrabri ta ideja, u nekim se studijama pokaže da bi mogao trajati puno dulje i da bi taj faktor bio relativan. Na prvi dekret su Talijani skočili u automobile i krenuli u južnu Italiju, da bi nakon toga cijela zemlja bila obuhvaćena ovim dekretom.
Bit ću iskrena, ima puno ljudi koji žive izvan Padove i rade u bolnici, nigdje nisu vidjeli policiju da ih je zaustavila, ulice nisu tako prazne. Možda ljudi pokušavaju imati normalan život. Činjenice da su ovim dekretima mlade generacije, koje su mislile da ih virus ne može dotaknuti, shvatile da su mladi vektori koji prenose virus svojim roditeljima, bakama i djedovima. Tek sada s dovoljno straha počinje ulaziti u svijest da je ozbiljnije no što se misli. U početku su nam prodavali verziju virusa kao malo jače gripe, ležerno smo to shvaćali umjesto da uz dozu poniznosti kritičnije pristupimo tome, da limitiramo asimptomatične ili simtomatične pacijente koji su se vraćali iz žarišta. Izgubili smo taj prvi vlak, nadajmo se da će ovaj dekret donijeti bolje rezultate”, rekla je liječnica Nela Sršen za N1.
