Dok su obitelji diljem Europe zatvorene u svojim domovima kako bi se suzbilo širenje koronavirusa, strahuje se od porasta obiteljskog nasilja. Od Berlina do Pariza, Madrida, Rima i Bratislave, udruge koje pomažu žrtvama obiteljskog nasilja oglasile su uzbunu nakon što je Europa postala žarište pandemije.
“Mnogima vlastiti dom nije sigurno mjesto”, navodi Njemačko savezno udruženje centara za savjetovanje i pomoć ženama (BFF).
Stres zbog socijalne izolacije povećava napetosti i rizik od obiteljskog i seksualnog nasilja nad ženama i djecom”, upozorava BFF.
Uz to, rizici nisu ograničeni samo na domove gdje je nasilje i prije bilo problem. Osim stresa zbog izoliranosti, strah zbog nesigurnosti posla i financijskih problema također povećava vjerojatnost sukoba.
“To je veliki pritisak na kućanstva”, kaže Florence Claudepierre, čelnica francuskog saveza roditelja.
Rekla da čuje priče o “roditeljima koji ‘pucaju'” pod stresom u obiteljima koje prije nisu imale nikakve probleme.
U Kini, koja polako izazi iz karantene, organizacija za ženska prava Weiping izvijestila je o trostrukom povećanju izvješća o nasilju nad ženama.
U Španjolskoj, koja je druga najgore pogođena zemlja koronavirusom u Europi nakon Italije, 35-godišnju majku dvoje djece prošli je tjedan ubio njezin partner.
Kamo da odem?
Posvuda su centri za pomoć primijetili pad poziva u pomoć, što se ne smatra nužno dobrim znakom.
Za djecu, mlade i žene koji su žrtve obiteljskog nasilja – psihičkog ili fizičkog – sadašnja situacija znači da su “stalno dostupni” zlostavljačima, ističe BFF.
Odluke o zatvaranju škola, sportskih klubova i centara za mlade važne su za suzbijanje širenja virusa a time i ublažavanja preopterećenja bolnica, rekao je Rainer Rettinger, čelnik njemačke udruge za zaštitu djece.
Ali “tko danas vidi i čuje zlostavljanu djecu?”, upitao je.
“Sada je i nasilje ‘zatvoreno’. Upravo toga se bojimo”, kaže Martine Brousse, šefica pariške organizacije La Voix de l’Enfant (Glas djeteta).
Dok vlade ulijevaju milijarde u svoja gospodarstva i zdravstvene službe, ne bi smjele “izgubiti iz vida važnost jednakosti i osnovna ljudska prava”, upozorila je nedavno Beatrice Fresko-Rolfo, izvjestiteljica za nasilje nad ženama Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.
Udruge za borbu protiv obiteljskog nasilja suočene su s dvostrukim mačem: dok mnogi socijalni radnici moraju raditi od kuće i ne mogu doći do žrtava; a kada ljude treba odvesti na sigurno često nema dovoljno mjesta u skloništima.
“Žene su nas zvale i rekle nam da su zlostavljane u svom domu. One pitaju: Kamo da odemo?”, kaže Canan Gullu iz turske federacije organizacija za prava žena.
U Njemačkoj je ministrica za obitelj Franziska Giffey pozvala općine da organiziraju alternativne prihvatne centre u slučaju potrebe, dok susjedna Austrija pruža zajamčena mjesta u skloništima za žene ili se nasilni član obitelji odvodi iz kuće.
U zemljama sa strožim mjerama karantene poput Italije žrtve su izuzete iz nekih pravila – kao što je nošenje dokumenta koji opravdava napuštanje kuće, ako trebaju ići u sklonište.
“Trenutna situacija je bez presedana”, izjavila je Adriana Havasova, psihologinja iz Bratislave. Ona se nada da će karantena biti ograničena na dva ili tri tjedna.
Ako potraje nekoliko mjeseci, “ne mogu ni zamisliti koliko će još porasti stopa obiteljskog nasilja”, upozorila je.
