Prošle je godine u Hrvatskoj ubijeno 13 žena, pet više nego 2018. godine. Sedam žena ubili su muževi ili partneri. Skloništa za žene stalno su puna, prepuna, a nasilje od kojega se s djecom tamo sklanjaju sve je brutalnije, svjedoče voditelji skloništa i savjetovališta širom Hrvatske.
Većina voditelja skloništa, koji rade sa ženama na terenu, slaže se u konstataciji da su razne kampanje protiv nasilja urodile plodom, jer u pravilu mlade žene sve manje dopuštaju da ih se zlostavlja na bilo koji način, osvještenije su i nasilnika brzo prijavljuju, dok je kod starijih žena to rjeđe. Na nekim područjima, poput zadarskog, kažu čak da je situacija lošija nego prije petnaest, dvadeset godina, odnosno da žene nasilje sad prijavljuju čak i manje nego tad.
“Žene nevoljko prijavljuju nasilnika. Kao da se događa regresija, očito je mnogima financijska situacija sad i lošija nego prije, ekonomski su ovisne o muškarcima i boje se. Kod mlađe smo populacije napredovali, mlade žene ne trpe nasilje, za razliku od starijih. Osim ekonomske ovisnosti, problem je i tzv. sindrom žrtve – da žena nakon duljeg maltretiranja počne vjerovati da je sama za to kriva, odnosno da je uzrok loše situacije u kući”, kaže Gordana Markulin Ježina, voditeljica zadarske sigurne kuće.
Kompletno je društvo u regresiji, njezin je dojam, i zato ovoliko nasilja. Žene se javljaju kasno, kaže, kad već dožive premlaćivanje, i čine to “radi djece”.
“Prekasno za sve, jer djeca koja odrastaju gledajući nasilje u kući i sama često postaju nasilnici, preuzimaju obrazac ponašanja roditelja”, kaže zadarska voditeljica za 24 sata.
Na sva skloništa za žene, psihosocijalne tretmane i ostalo, kaže, država troši manje od 20 milijuna kuna godišnje, što nipošto nije veliki novac, kad se uzmu u obzir drugi proračunski rashodi. Kad bi se iznos udvostručio, zaključuje Daniel Antunović, i na terenu bi situacija bila bolja.
Usporedbe radi država daje je 25 milijuna kuna za službene mobitele.
Prema zasad još neslužbenim podacima za 2019. godinu, koje otkriva pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, ubijeno je 13 žena – njih 11 ubili su bliski ljudi, od kojih su sedmorica bili supruzi, izvanbračni partneri i partneri.
“Kad broj ubojstava žena od strane intimnih partnera iz 2019. godine (ukupno sedam) kompariramo s praćenim razdobljem od 2016. godine, uočava se trend značajnog porasta broja ubojstava žena od strane intimnih partnera u odnosu na 2018. godinu od gotovo 50 posto. U 2018. ubijene su četiri žene od strane intimnih partnera. Već četvrtu godinu zaredom zadržan je visoki postotak od gotovo 50 posto žena ubijenih od strane muškaraca s kojima su bile u intimnim vezama u ukupnom broju ubojstava žena na godišnjoj razini”, ističe pravobraniteljica.
U svojim je analizama utvrdila kako je u većini slučajeva obiteljskog nasilja okidač za ubojstvo bila odluka supruge ili partnerice da napusti supruga, odnosno čvrsta odluka da mu se usprotivi i prekine nasilnički odnos. Analize su pokazale da nadležna tijela prečesto nisu u stanju pravovremeno prepoznati ovaj okidač, stoga im je reakcija spora ili neadekvatna.
I Neva Tölle iz neprofitne udruge Autonomna ženska kuća Zagreb kritizira društvo koje sporo i loše reagira na nasilje.
“Kad muškarac pretuče ženu i dobije uvjetnu kaznu, zapravo se stvara dojam da to nije ništa strašno. Zato maksimalnu kaznu treba odrediti prvi put, a ne samo onda kad se radi o recidivu, nasilniku ponavljaču”, kaže Tolle. Kaže kako treba biti iskren i reći da strože kazne neće spriječiti baš sve nasilje te da ne postoji društvo bez nasilja. “I uljuđenije zemlje koje principijelno primjenjuju pozitivne propise i dalje imaju nasilja, ali se strožim kaznama može smanjiti broj žrtava, kako ubijenih, tako i pretučenih žena”, kaže.
Podaci Ministarstva pravosuđa o kaznama za nasilje u obitelji, koje se upravo veže često i za nasilje nad ženama: u 2016. godini doneseno je 58 sudskih presuda, u 2017. doneseno je 86 sudskih presuda, a u 2018. godini 161 sudska presuda. Očito je trend kažnjavanja nasilja u obitelji u porastu, odnosno da pravosuđe sve spremnije i oštrije reagira na nasilje bilo koje vrste. Nažalost, stvarnost pokazuje da to ni izbliza nije dovoljno. Također, iz Ministarstva pravosuđa navode i to da su od ukupno 305 riješenih predmeta za spomenute tri godine pravomoćne postale 272 sudske presude. Uglavnom se donose osuđujuće presude – od 305 riješenih predmeta, osuđujućih presuda bilo je u njih 89 posto ili 271 presuda. “Oslobađajućih je samo pet presuda, i to nepravomoćnih presuda”, ističu u ministarstvu.