Tri prevrnuta šlepera i nesreća, Marin je pola sata bio zarobljen u autu: “Ljude i vozila je bacalo po cesti”
Strašni udari bure koja je sinoć kod Masleničkog mosta dosezala 200 kilometara nas sat, stvorili su pravi kaos na cesti.
Na tom putu apokalipse, kako ga je sam nazvao, smrti u oči gledao je vozač Renaulta Marin Bucić.
On se sa svojim automobilom zabio u dva prevrnuta šlepera.
Ispričao nam je svoje potresno iskustvo.
– Sve se dogodilo 100 metara prije Masleničkog mosta. Išao sam iz pravca Zadra, stao sam u Posedarje u dućan i krenuo dalje. Do Posedarja bure nije ni bilo, nešto sitno. Kada sam krenuo od Posedarja prema gore, počeli su tolili naleti da je to bilo strašno, a sol je iz mora nosilo tolikom brzinom da brisači nisu mogli skidati tu bjelinu. Jednostavno, uragan. Vozio sam cirka nekih 40 kilometara na sat, brže se nije moglo. Auto je izgledalo kao da će ga baciti s ceste. U jednom trenutku sam vidio prevrnute šlepere. Stao sam na kočnicu, ali nije bilo šanse zaustaviti se i udario sam u njih. Došla je policija, za njima i vatrogasci. Ljude je doslovno bacalo po cesti. Vatrogasci su mi nekako prišli, pokucali na prozor, pitali je li sve u redu, mogli li pričekati. Dok su oni vadili ta dva vozača šlepera iz Poljske, što je trajalo nekih možda pola sata, nije se moglo nikako izaći van vozila.
Dok su ga jaki naleti vjetra pomicali s ceste, pola sata je čekao da ga službe izvuku iz tog pakla. Zarobljen u automobilu, bojao se za svoj život.
– Došla je napokon po nas policija i ušli smo u njihov kombi. Dok smo davali izvještaj, samo policijsko vozilo počelo je valjati, gurati s ceste, micati po prometnici… Prevrnute šlepere i moj automobil također je pomaklo s ceste, ništa nije ostalo na mjestu kako je bilo. U tom momentu naletio je treći šleper i prevrnulo ga je metar od našeg kombija. Policajaci i vatrogasci uopće nisu mogli izaći vani. Kada su napokon uspjeli prići mjestu nove nesreće, rekli su da vozača ne mogu izvaditi, da ih baca i nosi po cesti. Hitnu nam nisu mogli zvati jer se nije mogla probiti do nas. Rekli su da po liječničku pomoć, ako se uspijemo probiti, idemo sami. To je bio uragan, to je bila katastrofa što je radilo po cesti, kaže Marin još uvijek potresen sinoćnjim iskustvom.
Priznaje, bojao se za svoj život.
– Strašno sam se bojao, dok sam sjedio u autu i čekao vatrogasce da mene izvade vani, mislio sam da će me vjetar baciti s ceste. Ugašen auto, povučena ručna, a ono ga miče i miče. Nas je pomaknulo na rub ceste, a šlepere je okrenulo komplet u drugom smjeru. Bojali su se i policajci i onda smo se dogovorili i u rikverc mic po mic pomakli na mjesto gdje su manji udari. Policija je pet puta zvala nadležne kako bi im rekli da neće moći napraviti očevid, da je nemoguće, kaže Marin koji je na sreću prošao bez ozljeda. Zadovoljan je reakcijom službi, ali ima i neke zamjerke.
– Nisam zadovoljan jer hitna nije mogla doći na teren, ali opet razumijem da bi dolaskom ugrozili svoje živote. Vatrogasci su izašli stvarno odmah, svaka im čast. Meni je svaki minut bio vječnost u tom autu dok me nisu izvadili vani. Ono što zamjeram službama jest što nije bilo nikakve postavljene signalizacije, a bura je u tom momentu puhala 200 kilometara na sat.
