U današnjoj emisiji “Specijal” novinarka Željka Čačko progovara o bezrezervnoj podršci javnosti trostrukom ubojici Filipu Zavadlavu iz Splita. Grupa podrške na Facebooku “Pravda za Filipa” u samo dva dana narasla je na 15 tisuća ljudi. Sa zadarskim sociologom Svenom Marcelićem razgovarala je o tome koji su razlozi, da suprotno očekivanju osudi zločina, građani nalaze opravdanje ovog brutalnog čina.
Svjedoci smo podrške građana ubojici iz Splita. Facebook grupa sakupila je novac i angažirala jednog od najmoćnijih odvjetnika Branka Šerića. Dokazuje li sve to da Hrvati nemaju povjerenje u pravosuđe i policiju?
– U principu, ono što se dogodilo je pokazatelj toga da je povjerenje u institucije slabo. To znamo iz postojećih istraživanja, znamo također i iz iskustva ljudi, dakle kada ih se pita kakva je korumpiranost u tim sustavima – visoka, sve to skupa je na neki način situacija u kojoj se vidi da je zaista povjerenje u institucije, a onda i osjećaj sigurnosti kod te insitucije koja je zadužena za davanje sigurnosti, mogu uopće pružiti, je nikakvo, vrlo nisko i rekao bih da cijela ova reakcija koja se dogodila na slučaj koji je grozan sam po sebi, je na neki način simptom svega što se tu događa.
Složili smo se da nefunkcioniranje državnih institucija generira opće nezadovoljstvo u sustav što potvrđuje vaša istraživanja. Da li vas je unatoč tome iznenadila ovako javna podrška trostrukom ubojici?
– Istraživanja se rade strukturno već puno godina, zna se da je Hrvatska na samom dnu u EU. Hrvatska ne stoji dobro ni u drugim aspektima, ekonomskim itd. Sigurno je da će to biti podloga za nezadovoljstvo i onda to nezadovoljstvo koje je dosta teško izraziti na sistematski način se nekim dijelom očituje upravo u takvim reakcijama na stvari koje su, s jedne strane grozne, a s druge otvaraju i ukazuju na slabost samog sistema. Puno će ljudi vidjeti čin ubojstva, koji vidimo sada da ima problematičnu podlogu u svakom smislu socijalnog tipa, ali će ga vidjeti kao čin Robin Hoodovskog, romantičnog tipa. Netko se ipak odupro sustavu koji je loš. Imamo situaciju u kojoj se ljudi osjećaju nezaštićeno, a onda sustav, koji bi ih trebao štititi, ne radi dobro i svaku moguću alternativu vide kao nešto što je spasonosno, čak i onda kada je to puno opasnije nego sam sustav. To je već na neki način i moralno pitanje.
Sudovi predugo vode sporove, pojedinci nemaju zaštitu policije, “obični ljudi” ne mogu zadovoljiti pravdu. Trebamo li se bojati da je ovo samo početak?
– Ne bih rekao utoliko jer ovdje zaista imamo jedan specifičan slučaj pojedinca koji je kasnije prebačen u zatvorsku bolnicu zbog psihičkih teških stanja, no ono što jest zabrinjavajuće, je da na neki način se počinje gotovo pa legitimizirati takva vrsta postupaka, što znači da, iako kažem za sada smo još u situaciji kada je to individualan slučaj, može se dovesti do određene normalizacije i to je ono što je problematično. Ne mislim tu čak na ovakva ubojstva nego, znate ono kad imate osjećaj da sustav ne funkcionira, da su norme pale u vodu, da je taj sustav izvan funkcije, onda nasilje i samoobrana u nekakvom percipiranom slučaju, postaju normalne stvari. Imamo vrlo jasan prikaz što se događa kada sustav ne funkcionira i kada institucije ne funkcioniraju. Paradoksalno je da rješenje za tu vrstu problema nije ni lagano ni brzo kao što mnogi misle.
Cijelu emisiju poslušajte ovdje.