Ovo je božićna priča stara 36 godina.
Riječ je o proslavi nadolazećeg Božića u Zadru, u čuvenim Jazinama na košarkaškoj utakmici Zadra i Crvene Zvezde. Oni koji se sjećaju te utakmice i koji su bili na njoj pamte tu atmosferu cijeli život. Uistinu je bilo ludo tu Badnju večer 1983. godine u Zadru.
Dakle, na Badnju večer je u Jazine je došla Crvena zvezda, jaka i favorizirana, a voljeli su je pogurnuti i suci. Opet, Zadar na svom terenu – nenadmašan!
Istovremeno zadarski navijači nešto su se ljutili na trenera Gjergju, ali i on na njih, te je tvrdio da u Zadru ne želi voditi utakmice svoje momčadi. Bilo je tu i sastanaka pomirenja, optužbi, uglavnom Gjergja je vodio utakmicu, a bijes navijača bio je još veći jer je tjedan dana prije taj isti jak Zadar poražen u polufinalu jugoslavenskog Kupa od sinjskog Alkara. Koji je tih godine u Sinju, pred publikom kao u Belo Horizonteu, bio nesavladiv, Kup je izgubio u finalu tek od Bosne, a nije se igralo u Sinju, nego u Metkoviću, prenosi Dnevno.hr.
Zbog opasnosti od nereda održavani su u Zadru prije dvoboja sa Zvezdom partijski i ini sastanci, a redarska i milicijska služba nikad u Jazinama, ni prije ni poslije, nije bila revnija. Da sve bude nezgodnije po Zadar, Košarkaški savez Jugoslavije na sam dan utakmice zbog napada na suca u utakmici protiv Alkara kaznio je neigranjem Skroče i Petranovića, dva najbolja igrača, protiv Zvezde se izgleda moralo izgubiti.
Oduzimani su prije utakmice bubnjevi, štapovi, zastave, a rodio se prkos. Dalje sve je legenda koja se u Zadru i danas prepričava. Crvena Zvezda je dobro igrala, držala konstantno vodstvo, Zadar je stiskao, ali ništa nije mogao. Što je utakmica odmicala kraju to je navijanje postalo žešće, pjevale su se božićne pjesme, stakla su pucala od buke, ljudi su bili na nogama i skakali, navijanje se pojačavalo i u trenucima kad su svi mislili da na svijetu ne može biti jače buke.
“Zadar je najbolji, Zadar je slavan, nitko u Europi njemu nije ravan”, pjevalo se pola sata neprestance, uz poklike s druge tribine: “Mi smo Zadrani, Zadar je naš”.
Malo-pomalo, gosti iz Beograda gube koncentraciju a i suci su se prepali vatrometa glasova i petardi, pa su počeli umjesto za Zvezdu kao dotad, navlačiti za Zadar. I to kako, osjetili su da je vrag odnio šalu i da su pretjeravali… Uplašili su se svojih ranijih nepoštenih odluka.
I evo preokreta u zadnje dvije minute, furiozno, s pričuvnim igračima Zadar je stigao do pobjede 81-79. Nikad Zadar nije doživio takvo veselje, vele svjedoci veće nego kad je 1986. godine postao prvakom Jugoslavije, šokiravši Cibonu u finalu play-offa!
Na parketu je nastalo klupko igrača, navijača i funkcionera koje se pola sata nije odmotalo, ljudi su plakali od sreće, skakali sa zadnjeg reda tribina na teren, a gostujući igrači u šoku nisu ni odlazili s terena, čak je ponetko od njih i zapljeskao tim navijačima, jer dotad takav navijački spektakl u dvoranama Jugoslavije nije zabilježen.
Zadar se inače do tada naplaćao kazni zbog bakljadi, petardi i pjevanja božićnih pjesama, ni za ovu utakmicu kazna nije izostala, no nikoga to nije bilo briga.
