Govor o kojem bruji cijela zemlja održao je bivši zadarski student Luka Žužul: “Sustav je takav da se ujutro probudiš i kažeš ne želim više”

Četiri govornika u ponedjeljak su zapalila zagrebački Trg bana Josipa Jelačića i digli na noge više od 40.000 ljudi koji su prosvjedovali za veće plaće učitelja. Najveći pljesak dobio je pak učitelj Luka Žužul, nastavnik povijesti iz Osnovne škole Tin Ujević u Krivodolu kraj Imotskog, čiji je govor bio nabijen s najviše emocija. Žužul je inače bivši zadarski student, koji je na našem Sveučilištu završio povijest i povijest umjetnosti.

– Nakon 13 godina rada ja sam mrtav, ja sam iscrpljen. I to ne zbog svojih učenika. Oni su jedino zbog čega nabacim osmijeh u razredu, jedino zbog njih provodim sve te reforme. Moja plaća određuje se koeficijentom kojim mi u lice poručuju: Ti nisi jednako vrijedan. A zašto to rade? Zato što mogu, jer smo najobrazovaniji, najpristojniji, najšutljiviji. Jer su navikli da nam mogu pljunuti u lice, a mi ćemo to samo obrisati. No, dosta je – samo je dio emotivnoga Žužulova govora.

On je ujedno jedini među govornicima koji je dosad javnosti bio nepoznat, a da ste u nedjelju upisali njegovo ime u internetsku tražilicu, izbacila bi vam se tek njegova osobna stranica koja kaže da živi u Grubinama, selu nedaleko od Imotskoga, da je studirao u Zadru te da piše poeziju, crta i igra se kamenom.

Osim toga, Žužul je i član Velikog vijeća Sindikata hrvatskih učitelja, a za Jutarnji list kaže kako je cijeli govor izrecitirao “iz glave” te se još jednom osvrnuo na svoju izjavu da je “mrtav“.

– Djeca nikada nisu kriva, no sustav je takav da se ti nakon 13 godina rada ujutro probudiš i kažeš ne želim više. Ne mogu si to dopustiti, i zbog sebe i zbog djece, i zato nisam u ovom prosvjedu mogao samo stajati sa strane – kaže Žužul.

– Dok stojim pred vama, emocije su mi pomiješane. Osjećam i ponos i stid. Stid jer su me oni najgori u društvu natjerali da se dignem u 4 ujutro i dolazim 400 kilometara i javno se izložim ovdje umjesto da sam u svojem razredu. Nakon samo 13 godina staža ja sam mrtav, iscrpljen. A to nije zbog mojih učenika, ja samo zbog njih provodim stotine reformi. Ogorčen sam što me svaka budala može zvati uhljebom. Drugorazredan sam jer me mediji mogu secirati. Znate li za posao koji svaka seoska baba zna bolje od nas, rekao je učitelj Luka Žužul s pozornice.

Zahvalio se svima koji su po njima pljuvali, koji su ih omalovažavali, jer “oni su razlog zašto smo mi danas ovdje”.

– Teško je preživjeti nemir koji proizlazi iz činjenice da se osjećamo kao drugorazredni građani, koji radimo drugorazredan posao, a drugorazredan sam zbog toga što sam učitelj, što me svaka budala može pljuvati i zvati me uhljebom, ogorčen je Žužul.

– Škola je živo tkivo, živi organizam i činimo ga svi, od čistačice do ravnatelja… vi koji radite znate da u ovom poslu titule malo znače. Moja plaća se određuje koeficijentom kojim mi u lice poručuju: ti nisi jednako vrijedan, a to rade zato što mogu – jer smo najobrazovaniji, najšutljiviji i najpristojniji, rekao je Žužul poručivši: ‘Možete nam uzeti plaću, ali ne i dostojanstvo!’