U zadarskoj klinici ugradio čip u ruku kojim će plaćati račune; Denis Periša prvi je hrvatski kiborg

Denis Periša, 36-godišnjak iz Šibenika, uskoro bi umjesto karticama na blagajnama mogao plaćati – naslanjanjem ruke na POS uređaj. On je, naime, u dnu palca ugradio čip koji će mu to omogućiti.

Riječ je o uređaju veličine zrna riže, a njegova ugradnja trajala je pet minuta.

– Riječ je o NFC uređaju, on je ‘piši-briši’ čip na koji se može staviti nekakav podatak i kasnije očitavati. Što god se na njega instalira, on odgovara s informacijom. Trenutačno nema ništa na njemu, ali čekam dogovor s bankom da mi odobre plaćanje pomoću njega. To ćemo prvo napraviti. Mislim da se ne kosi s nikakvim hrvatskim zakonima. Plaćanje zapravo ide preko posrednika, u mojem slučaju preko Google Paya. Kartice su enkriptirane pa se novac ne može direktno skidati preko čipa, nego samo preko posrednika – objasnio je Periša za 24sata.

Sve gotovo za pet minuta 

Čip je kupio prije sedam, osam mjeseci, no trebalo mu je neko vrijeme da se odvaži i ugradi ga ispod kože.

– Ugradio sam ga kod kirurga u Zadru, cijeli postupak je trajao pet minuta. Nije se ni on nikad susreo s ovakvim zahtjevom. Do njega sam došao preko prijatelja koji mu nisu ništa rekli osim da želim staviti implantat. Kad sam došao do njega i kad je shvatio o čemu je riječ, nije ni sam znao kako će to izvesti.

Stoga smo zajedno gledali videa na internetu. Postupak je kao da vadiš krv, iako je malo šira injekcija. Čip uopće ne osjećam u ruci. Prvi dan, kad je prestalo djelovanje lokalnog anestetika, osjetio sam utrnulost, ali sutradan sam već na krovu stavljao kablove. Grad Šibenik mi plaća održavanje bežične mreže, bavim se bežičnim internetom, a najviše motam kablove, smije se Periša. Kaže nam da ljudi sami sebi ugrađuju takve male čipove, no on se nije usudio, pišu 24sata.

– Flomasterom označe mjesto, malo steriliziraju i sami ga injektiraju. Inače, dok ga nisam ugradio nisam ni znao radi li to uopće. Dobio sam taj paketić i htio sam ga testirati prije nego što ga stavim pod kožu. Raspakirao sam iglu koja je bila sterilna i htio staviti nešto na čip da vidim radi li to. Probao sam ga nasloniti na mobitel, ali kako je čip bio u zaštitnoj cjevčici, signal se nije probio – kaže nam Periša dodajući kako je cijena ovakvog čipa, male staklene kapsule, oko 1000 kuna. Preporuka je staviti ga na dno palca ili bočno na šaku kako bi kapsula bila sigurna. Iako je riječ o staklenoj kapsuli, gotovo je neuništiva.

Planira staviti i drugi 

– Naručio sam ga preko stranice ‘Dangerous Things’. Tamo se mogu naručiti implantati različitih vrsta i dimenzija. Ima jedan sličan mome, ali je silikonski, plosnat i fleksibilan. No za takvu ugradnju ti baš treba kirurški zahvat. Meni će trebati još jedan. Ovaj je NFC i nalazi se na osobnim iskaznicama, karticama, putovnicama… Ovaj drugi koji planiram staviti je FRID i on se može isprogramirati da, primjerice, otključava i zaključava vrata – pojašnjava nam Periša. Njegova fascinacija računalima, tehnologijom i svijetom interneta traje od sredine devedesetih, kad su se pojavili prvi kompjutori.

– Nije to bilo kao danas. Sjećam se foruma, prvih mailova, za otvoriti gmail si trebao imati pozivnicu. Sjećam se i prvih hakerskih provala, političkih poruka… Ja sam konkretno upao saborskom zastupniku Veselinu Pejnoviću. Tu se digla hajka jer je bilo postratno stanje. Dobio sam etiketu provokatora jer remetim hrvatsko-srpske odnose, a nije mi to bila namjera – priča nam Periša, sad dobri haker. No u mlađim danima, priznaje nam, bio je na mračnoj strani. Tad je kao 16-godišnjak, s drugim hakerima, upao u stotine sigurnosnih sustava.

– Ma tad je u medijima krivo preneseno da sam upao u Pentagon. Pa generalno, nije bilo tako, iako smo srušili stotine europskih i svjetskih sigurnosnih sustava, a možda nešto i od samog Pentagona, nemam pojma. Sve po redu smo hakirali, mjesecima skidali podatke s domaćih servera, tad se pet gigabajta ‘skidalo’ po mjesec dana. Tad su mi iz policije zaplijenili računalo koje je tad bilo vrijedno 14-15 tisuća kuna. Vratili su mi ga nakon godinu ili dvije, a tad sam ga mogao baciti – priča nam Periša, koji je svoje silno znanje stavio na uslugu društvu u kojem živi. Pitamo ga što su mu bližnji rekli za ugradnju čipa, pišu 24sata.

Mama zakolutala očima 

– Mater je znala da sam ‘vragolast’ čim sam se rodio. Na informaciju da ću ugraditi čip samo je zakolutala očima – priznaje Periša, koji od etikete prvog hrvatskog kiborga preferira naziv biohaker, jer oni mijenjaju svoje tijelo kako bi postigli neku jednostavnost življenja. Tako u sobi ima Google asistenta.

– Kad mu kažem: ‘Hey Google’, ona zna da se njoj obraćam. Mogu joj reći da mi upali svjetlo, spusti rolete, upali radio, kaže mi kakvo je vrijeme… Zaista razgovara fluidno s tobom – zaključuje Periša za 24sata.

Periša se bavi i fotografijom, a dugo je radio kao DJ, iako mu je informatika oduvijek prva ljubav. Planira uskoro otvoriti informatičku tvrtku. Često ga ljudi traže da im pomogne riješiti neki problem, posebno ljudi koji primaju prijetnje preko interneta.

Vijest o njegovu pothvatu ugradnje čipa brzo je odjeknula gradom.

– Mogu samo zamisliti koje ću sve fore čuti na svoj račun – smije se Denis.