Je li Zadar grad koji mrzi žene? “Na nesvjesnoj razini ima negativan, podcjenjivački odnos prema ženama”

Prije šest godina na zadarskoj plaži Kolovare silovana je djevojka – od petorice počinitelja dvojica su osuđena za silovanje, a trojica za blaža kaznena djela; prošle godine javnost je doznala za takozvanog Daruvarca koji je u kafiću, pred nezainteresiranim gostima, mlatio djevojku, a brzina i korektnost postupanja policije bila je dvojbena. Ovih dana čitamo o višekratnom grupnom silovanju djevojke u mjestu kod Zadra. Od sedmorice počinitelja petorica punoljetnih dovedeni su sucu istrage koji ih je pustio na slobodu, a skandal je izbio kada je to objavljeno u medijima.

Je li na temelju ovih slučajeva, a nabrojali smo samo poznate i najteže, pretjerano okarakterizirati Zadar zatucanom hrvokatoličkom vukojebinom, trajno unazađenom višedesetljetnim monopolom HDZ-a i borbenim hrvatskim retrogradnim crkvenjaštvom s patrijarhalno-mizoginim temeljima? Ili je problem u tamošnjim institucijama, lošijima i od mizernog hrvatskog prosjeka?

Index je razgovarao s nekoliko osoba iz Zadra. Evo što kažu.

Petra Karmelić: Zašto ih je sudac pustio na slobodu?

Petra Karmelić iz zadarske udruge Antifjaka i Platforme za reproduktivna prava, na naša pitanja odgovara vraćajući se na konkretan slučaj:

“Što se tiče ovog slučaja, prvenstveno želimo izraziti podršku djevojci, reći joj da vjerujemo i da smo uz nju. Dosta nam je toga da djevojčice i žene koje su preživjele nasilje, ovo društvo, sud i mediji preispituju i dodatno traumatiziraju. Nakon preživljenog nasilja, nitko ne bi trebao odgovarati na pitanje zašto nije ranije prijavila nasilje, što je radila s njima, je li pila i što je nosila. Za nasilje je isključivo kriv nasilnik, a ne žrtva svojim ponašanjem! Drugo, apsolutno nam je nerazumljivo zašto je sudac Ivan Marković odlučio pustiti mladiće da se brane sa slobode kada znamo da svi žive u malom mjestu i da su djevojku ranije pokušavali spriječiti u prijavi kaznenog djela. Smatramo ovu odluku sramotnom i očekujemo odgovor institucija”, poručila je Karmelić te podvukla kako se slaže sa zahtjevima Platforme za reproduktivna prava, inicijative #spasi me, Ženske sobe i Zaklade SOLIDARNA da ministar Dražen Bošnjaković odmah pokrene stegovni postupak protiv suca Markovića, da „DORH hitno premjesti ovaj sudski postupak sa zadarskog županijskog suda na drugi županijski sud, kako bi spriječili eventualni utjecaj interesnih skupina na sudski postupak i to na štetu žrtve“, potom da nadležne službe poduzmu „apsolutno sve u svrhu pravodobne zaštite žrtve”, a traže i hitno usvajanje izmjena kaznenog zakona kojim se ukida kazneno djelo spolnog odnosa bez pristanka i da se uvedu strože kazne za silovanje, „u skladu s aktualnim zakonskim prijedlogom Ministarstva pravosuđa“.

Je li Zadar grad koji mrzi žene?

Tu negdje se vraćamo na naše uvodno pitanje. Je li Zadar grad koji mrzi žene.

Karmelić odgovara:

“Ne bih nikako govorila o Zadru kao gradu slučaju ili gradu koji mrzi žene. Živimo u državi koja od malih nogu djevojčice i dječake odgaja neravnopravno, u vrtićima i školama se o rodnoj ravnopravnosti i nasilju ne govori, a institucije svoj posao ne rade pa se prečesto događa da žrtve nasilja prolaze još i institucionalno nasilje jer su sudski procesi spori, nasilje se ne sankcionira adekvatno, službe koje bi trebale biti podrška žrtvi nisu dovoljno koordinirane i educirane”, nabraja Karmelić.

Po njezinu mišljenju, “ovakvi su događaji odgovornost svih nas”, a sličnih će slučajeva “biti puno manje tek kad ostvarimo punu ravnopravnost u svim društvenim aspektima. U svim sferama društvenog života, od obitelji, obrazovanja, politike i tržišta rada, žene su nejednako tretirane i diskriminirane. Ženska prava dođu u fokus jedino kad obilježavamo određene nacionalne i međunarodne dane ili kad se sve manjkavosti sustava oslikaju u slučajevima brutalnog nasilja kao što je ovaj slučaj ili slučaj Daruvarac.

Činjenica je da imamo strukturalni problem na nacionalnoj razini koji u kontekstu grada Zadra samo dodatno dolazi do sadržaja“, smatra Karmelić, pa vrlo tmurnim tonovima oslikava zadarsku zbilju.

Korupcija, desničarenje, Crkva…

“Nepotizam i korupcija se gotovo čine temeljnim vrijednostima u gradu. Građanke i građani imaju dosta snažno iskustvo i sjećanje na Domovinski rat, opredjeljuju se za desnu političku opciju (od osamostaljenja Republike Hrvatske gradom kontinuirano vlada HDZ), a utjecaj i tradicija Crkve su vrlo jaki što vidimo u činjenici da svaka akademska godina započinje svetom misom u crkvi između zgrade sveučilišta i sveučilišne knjižare, da uz postojeću katoličku srednju školu uskoro započinje gradnja katoličke osnovne škole“, informira nas sugovornica te Zadar opisuje kao stup desnih političkih stranaka koji još uvijek nema Pride ili organizaciju/udrugu fokusiranu na feminističke teme.

“Dakle, gradom vladaju mizogine i korumpirane političke i crkvene elite koje žene guraju u okvire tradicionalnih rodnih uloga i gledaju ih isključivo kroz ulogu majke, supruge i domaćice. Ženama se prava svakodnevno grubo krše, diskriminira ih se u svim društvenima aspektima i ne vjeruje im se kad prijavljuju nasilje, već ih se preispituje, sjetimo se samo slučaja Daruvarca”, tumači Karmelić.

Onim sivo-crnim prikazima Zadra pribrojit ćemo i tvrdnju da je aktivistička scena u Zadru generalno skromna, a feministička gotovo nepostojeća te napomenu da Antifjaka posljednjih godina pokušava otvoriti što više pitanja važnih za aktivističku borbu, ali „kontinuitet vladanja HDZ-a znači financijsku podršku nekritičnim glasovima i dodjelu gradskih prostora gotovo isključivo političkim podobnicima“.

Toliko od Karmelić.

Vučetić: Grad Zadar na nesvjesnoj razini ima negativan, tradicionalistički i podcjenjivački odnos prema ženama

Marko Vučetić, profesor filozofije i saborski zastupnik, ovako vidi svoj rodni grad:

“Grad Zadar na nesvjesnoj razini ima negativan, tradicionalistički i podcjenjivački odnos prema ženama, a na pojavnoj razini se pokušava prikazati kao branitelj žena. I ne shvaća da je to u konfliktu. Žene nije potrebno braniti, nego uvažavati.“

Po njegovu mišljenju, u Zadru je “nestao urbanitet na ljudskoj razini. Urbanitet možemo promatrati na nivou izgradnje i širenja grada i Zadar je doživio tu ekspanziju urbaniteta, ali Zadar je grad bez građana koji od devedesetih godina ima kontinuitet konzervativnog pristupa. Zadar je grad izručen HDZ-ovoj viziji kao što je Rijeka izručena SDP-u koji ima kudikamo drugačiji pogled na žene i na odnos između muškaraca i žena“, priča Vučetić.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
On smatra i da je “tradicionalistički element dominantan u hrvatskom društvu i to ne na način tradicionalizma 21. stoljeća. Mi imamo tradicionalne obrasce 19. stoljeća, stoljeća u kojem su stvarne nacionalne države. Jer mi i ženu promatramo kao ženu koja odgovara slici hrvatskog muškarca“, objašnjava naš sugovornik.

Svodnici religioznosti

Osvrnuli smo se i na gorljivi katolicizam. Preplavio je Hrvatsku, moćan je u Zadru.

“Smatram da u politici nemamo ljude koji se izjašnjavaju kao katolici. Odnosno, ove koji to rade promatram kao svodnike katoličanstva i religioznosti koja im služi isključivo u ostvarivanju političkih ciljeva. I jedino iz takvog svodničkog oblika moguće je pristupiti ženi kao mesu koje se može istući, silovati i omalovažiti. To je nerazumijevanje religije i politike. Taj svodnički odnos mi smo ugradili u hrvatsko društvo i vrijeme je da mu se suprotstavimo. U hrvatskom poimanju religije, hrvatstvo je iznad katoličanstva, Bog služi hrvatstvu. To je kompletna patologija. A u slučajevima premlaćivanja i silovanja žena, suočavamo se s takvom paradigmom bestijalnosti koja proizlazi iz nerazumijevanja religije, čovjeka i politike”, govori Vučetić.

Pitamo ga kako gleda na najavljeni protest u organizaciji nekih zadarskih stranaka najavljen za petak u podne, pred zgradom suda.

“Prosvjed organiziraju stranke Zadarskog bloka koji već u svom pozivu sadrži oblik političke patologije, a to je da se kritički odnosi prema Istanbulskoj konvenciji ne shvaćajući kako je upravo njezina ratifikacija dovela do toga da nasilje promatramo kao nasilje. Nisu shvatili da je to najznačajniji dokument koji nam omogućuje da živimo suvremenost sadašnjeg svijeta“, jasan je Vučetić, dok o stavu Zadrana prema aktualnom slučaju silovanja, govori: “Komentari su podijeljeni – unutar akademske zajednice to je zgražanje i motivacijski podstrek da intelektualci snažnije djeluju u ovom zapuštenom društvu. S druge strane imamo komentare da je žena uvijek kriva. Oni ne uzimaju u obzir ni to da je ovo djevojčica, neostvarena ženskost koja je zaustavljena.”

I zaista, u pozivu na protest koji je, u ime koalicije stranaka uputila Marjana Botić iz Akcije mladih, spominje se „sramotno jednoglasno usvajanje Istanbulske konvencije“ te se naglašava kako „za pravične presude ne treba nikakva Istanbulska konvencija“.

Bizarno, ali zaista tko piše.

“Zadar je patrijarhalna sredina”

Jure Zubčić, SDP-ov gradski vijećnik, ovako vidi svoj grad: „Zadar s okolicom je sredina koja intenzivno njeguje patrijarhalni način života i odgoja. Naravno, na riječima ovdje nitko ne mrzi žene, ali kad vidimo reakciju roditelja i institucija koje žene stavljaju u podređeni položaj, onda možemo doći do tog zaključka. Dok god se društvo i institucije prema ženama odnose kao prema objektu koji postoji samo u odnosu na nekog muškarca, kao kći, sestra ili supruga, dotad nećemo napraviti korak naprijed u položaju žena“, tumači Zubčić, pa daje politički prikaz situacije:

“Zadar je grad u kojem je HDZ okupirao sve institucije i stvorio interesnu mrežu od policije, suda i svih drugih institucija. Ako je počinitelj zločina usko rodbinski vezan za moćnika bliskog vladajućoj partiji, tada se žrtva neće ni obratiti nikome za pomoć, jer su ravnatelji vrtića, osnovnih i srednjih škola, javnih ustanova i državnih institucija većinom ljudi koji znaju da moraju takve stvari zataškati da se nekoga tko je moćniji od njih ne ‘takne’. To je sustav pomno uzgajan u Zadru. Naravno, i djeca koja su žrtve nasilja odrastaju u društvu gdje jasno znaju tko ima nedodirljive roditelje i osjećaju da će njihovi potomci biti zaštićeni. U Zadru i okolici stvoren je potpuno nakaradan sustav vrijednosti”, rezolutno će Zubčić.

I na kraju naglašava:

“Naravno da se ovakvo što može dogoditi bilo gdje. I događa se, ali kad u Zadru i okolici imamo u zadnjih nekoliko godina tri grupna silovanja, žigosanje učenice, bacanje djece s prozora, pitanje je u kojem smjeru idemo, a očito idemo na moralno dno brže od ostalih. To me ne iznenađuje kad znam da visokopozicionirani HDZ-ovac Mario Pešut ima pravomoćnu presudu zbog obiteljskog zlostavljanja. Ili kada imamo situacije da žena povuče iskaz o nasilju, jer je počinitelj visokopozicionirani HDZ-ovac. Vlast je ta koja prva brani i opravdava nasilje svojim djelima. Očito je pitanje trena kad će ga početi braniti i riječima”, rezimira Zubčić.

Žena kao vlasništvo, plijen

A docentica sociologije i profesorica na zadarskom sveučilištu Valerija Barada preporučuje da pitanje mrzi li Zadar žene preformuliramo u mrzi li Hrvatska žene i to podjednako domaće i strankinje. Odnosno, da se zapitamo kakva je to kultura u kojoj se zločini, poput recentnog strašnog slučaja u Zadru, događaju.

“Svaki se čin nasilja protiv žena i djevojčica temelji na pretpostavci muške kulture, da je žena vlasništvo, plijen, teritorij ili jednostavno predmet kojim muškarac može raspolagati kad i kako hoće i želi. Na tragu ovoga bi se mogli tumačiti postupci raznih institucija zaduženih za procesuiranje nasilnih događaja i zločina“, uvjerena je Barada.

“Ova se tvrdnja može potkrijepiti nizom primjera kojih se možemo prisjetiti bez puno truda, upravo zato jer su toliko česti i upravo zato jer smo naviknuti da se nasilje protiv žena događa svakodnevno. U Hrvatskoj godišnje preko 20 žena ubiju uglavnom muški partneri“, upozorava Barada pa podsjeća na niz poznatih likvidacija žena u Hrvatskoj – Gordane Oreškić, Hajre Prohić, Ljiljane Hvalec, Antonije Bilić, Selene Macedo Graciano. Sjetila se i slučaja Amerikanke Ilishe Jarett iz 2005. godine u Gospiću, silovanja na zadarskoj plaži Kolovare i u Podstrani, ubojstva Kristine Šušnjare i izjave njezina krvnika koji se pitao kakvo bi muško bio da nije pokušao. Prisjetila se i Daruvarčeva divljanja, višestrukog ubojstva na Kajzerici gdje su živote izgubili Maja Tojagić i obitelj, ubojstva Blaženke Poplašen i Ivana Pavića, radnika đakovačkog Centra za socijalnu skrb, slomljene čeljusti djevojke koja je javno odbila muškarca.

“Godina dana nasilja nad petnaestogodišnjom djevojčicom”

“Nasilje protiv žena događa se svugdje i stalno, u okrilju obiteljskog doma, na ulici, ali i u pravnom sustavu. Naravno, rasprostranjenost nasilja u Hrvatskoj ne umanjuje ono što se dogodilo u Zadru. Višestruko silovanje i fizičko nasilje nad petnaestogodišnjom djevojčicom, mladom ženom, koje je opetovano činila skupina mladih muškaraca, posebno zabrinjava zbog vremenskog perioda u kojem se odvijalo. Godina dana nasilja. Godina dana! Dakle, ne radi se o afektu, slučajnosti, trenutku, nego o sustavnom, društvenom, kulturnom, osobnom i tjelesnom poništavanju te djevojčice, ali i žena općenito. Zabrinjava da nasilje protiv žena tako postaje sastavni dio rodnih uloga žena i muškarca u Hrvatskoj, u kulturi koja definira žene kao nešto drugo, manje vrijedno, a ponekad i posve nevrijedno naspram muškarca, djece ili čak fetusa”, poentira Barada.

Mi dodajemo kako ne treba velike nade imati onaj tko živi u Hrvatskoj, pa tako ni u Zadru. Nade u bilo što dobro.