Hrvatski tjednik: “Slučaj grupnog silovanja je izmišljen, djevojčica nije žrtva sedmorice silovatelja”

Mučni slučaj grupnog silovanja 15-godišnje djevojčice u okolici Zadra je izmišljen, a djevojčica nije žrtva sedmorice silovatelja nego „medijsko-policijske i ulične harange ljevičarske rulje”, tvrdi u svom najnovijem broju Hrvatski tjednik, listu kojem legitimitet daju i hrvatska predsjednica i premijer. Možda se sjećate, Andrej Plenković dao im je jedan od prvih intervjua nakon što je postao šef HDZ-a, a Grabar Kitarović tamo je nedavno najavila da ide po drugi mandat na Pantovčaku, piše Telegram.hr.

Opskurni list i ranije je privlačio pažnju svojim suludim naslovnicama, ali one su do sada uglavnom ciljale javne i povijesne osobe. Ovaj put su na naslovnicu stavili fotografiju maloljetne žrtve zločina koji je zgrozio Hrvatsku, tvrdeći da je silovanje zapravo bilo dobrovoljni seks. Uz senzacionalistički naslov, na naslovnici su objavljene i golišave fotografije na kojima se navodno nalazi zlostavljana djevojčica.

Slijedi sedam stranica na kojima se izmjenjuju informacije o slučaju koje je autor, u impresumu inače naveden kao glavni urednik i direktor lista, navodno dobio od izvora u policiji i pravosuđu, te napadi na ljevičare, komuniste, Jugoslavene i sve druge neprijatelje hrvatstva. Tako se na prvoj stranici podužeg članka ponavljaju tri fotografije s naslovnice. Na dvije se vidi ženska osoba koja se u kupaćem kostimu grli s muškarcem u kupaćim hlačicama, dok su na trećoj četiri mladića i djevojka slikani s pićem i cigaretama. Na sve tri fotografije lica su odrezana ili kamuflirana, a u tekstu se tvrdi da je riječ o fotografijama žrtve i silovatelja koje je djevojčica do prije nekoliko dana držala na društvenim mrežama.

‘ODNOSI SU BILI DOBROVOLJNI’

Oprema teksta izgleda ovako: u nadnaslovu stoji „Šokantna istina”, u naslovu se ponavlja da je silovanje izmišljeno, a u podnaslovu se čitatelja još jednom obavještava da je djevojčica žrtva ljevičarske rulje, a ne zlostavljača. Tekst počinje s podužom anegdotom koju je zaista teško povezati sa slučajem, nakon čega slijedi predavanje o društvenim patologijama koje uzrokuju pojedinci i skupine koji ne vole hrvatsku državu i Katoličku crkvu. Kada konačno pređe na stvar, autor počinje iznositi podatke koje je Hrvatski tjednik navodno dobio od policajaca, sudaca, psihologa, pa čak i „mještana i rodbine aktera iz okolice Zadra”.

Od nabrojenih navodnih izvora Hrvatski tjednik doznaje da policija nema ni jedan dokaz da se dogodilo silovanje. Autor daje do znanja kako zna što se nalazi na snimkama koje su spominjane u medijima, mada nije jasno je li ih osobno vidio ili mu je netko prepričao njihov sadržaj. Tvrdi da su seksualni odnosi između djevojčice i sumještana osumnjičenih za silovanje bili dobrovoljni, te da ih je ona inicirala. Opisuje se i to kako je navodno došlo do optužbi za silovanje: djevojčica je zbog sukoba s profesoricom završila na razgovoru kod školske psihologinje, kojoj „otkriva dio svoje prošlosti”, nakon čega škola zove policiju i počinje istraga. Spominje se i psihogram djevojčice nastao tjedan dana prije kaznene prijave, u kojem navodno nema ništa o silovanju. Prema pisanju Hrvatskog tjednika, ona je policiji tek nekoliko dana kasnije kazala da je s osumnjičenima uglavnom imala dobrovoljne odnose, dok su „neki ipak bili protiv njezine volje”.

TKO SU NEPRIJATELJI HRVATSKE?

Slučaj je, piše Hrvatski tjednik, u medije dospio kada su neimenovani pojedinci iz PU zadarske podatke dali medijima, koji su od svega napravili senzaciju. Ono što je prema viđenju Hrvatskog tjednika potom uslijedilo opisano je na sljedeći način: „Ustaju svi, pokazat će se, lažni pravednici, umišljeni kozmopolitski pacifisti, tzv. politički korektni urednici i voditelji, pseudonevladini aktivisti, samoprozvani politički arbitri i počinju izlijevati svoj gnjev nad navodno katotalibanskom Hrvatskom u kojoj se događaju takvi slučajevi…” U nastavku teksta navedene se proziva kao zlostavljače zbog čije je kampanje djevojčica, prema saznanjima Hrvatskog tjednika, prekinula školovanje i završila na psihijatriji.

Potom slijedi dugačak traktat u kojem autor poimence proziva neprijatelje Hrvatske koje je do tada samo opisivao. Posebnu pažnju posvećuje „projugoslavenskoj scenaristici” Jeleni Veljači, „lažnom vukovarskom dragovoljcu” Predragu Matiću, Zoranu Šprajcu „nekada Zoranu Jovanoviću”, „srbijanskoj snajki” Severini, aktivisticama Sanji Sarnavki i Radi Borić, te Josipu Kregaru. Velik dio teksta posvećen je saborskom zastupniku Marku Vučetiću, koji je kritizirao opću atmosferu u Zadru. U posebnom okviru izvan glavnog teksta daje se detaljna anamneza njegova lika, djela i obiteljskog života, te svih ostalih okolnosti koje su dovele do Vučetićevog ”moralnog pada u ništavilo”.

NIJE MOGLO PROĆI BEZ BLEIBURGA

U posebnom okviru napominje se i da je sudac Ivan Marković, koji je osumnjičene pustio da se brane sa slobode, jedan od najboljih zadarskih sudaca i hrvatski branitelj. Prema mišljenju autora, baš je taj detalj iz Markovićeve biografije izazvao napade organizatora prosvjeda koji su „jugokomunističke ideološke i političke orijentacije.” Nudi se i objašnjenje za činjenicu da su detalji o slučaju dospjeli u medije. Prema onome što je Hrvatski tjednik navodno doznao od zadarskih sudaca, pojedinci iz policije manipuliraju žrtvama različitih zločina kako bi mogli ispisati kaznene prijave, koje onda prodaju određenim medijima. Doduše, i sam autor priznaje da „nije jasno tko bi plaćao taj honorar”.

Tekst je mjestimično začinjen citatima Seneke, Hegela i Johnnyja Štulića, te razmatranjima toga kako u Hrvatskoj sve ide k vragu zbog toga kakvi mutni tipovi tumače istinu u društvu. Članak nije mogao završiti bez evokacije prave strane u Drugom svjetskom ratu. „Ovdje u našoj diletantiji, žrtve se u doslovnome i metaforičkome smislu bacaju u jame svakoga dana, i to traje desetljećima, još tamo od Bleiburga, od ratova pa do mirnodopskoga doba… A nitko se ne kaje ni za što, ne lije suze i ne prinosi cvijeće”, zaključuje Hrvatski tjednik, piše Telegram.hr.