Zadru su poslovično vrlo ‘aktivni’ što se tiče slaganja kadra za nadolazeću sezonu. Neki klubovi iz regije već su zatvorili roster, nekima nedostaje tek karika-dvije, a velika većina odradila je barem polovicu posla. Međutim, Zadrovoj Upravi se ne žuri – većini prošlosezonske ekipe je istekao ugovor, William Magarity je prodan, a potpisala su zasad samo dvojica igrača. Pragmatizam je to – što više igrača što kasnije potpiše ugovore, više će se uštedjeti na prvim plaćama. Istinabog, zbog takve se prakse u više navrata u sezonu ušlo s nizom poraza, ali, jebiga, tako se zalomilo. Bitno je vjerovati u Proces, piše telesport.telegram.
Zadrovi navijači ponovo se trebaju naoružati strpljenjem, ali zato im je u međuvremenu bačen jedan bombon: u klub se po treći put vratio kapetan Ive Ivanov.
Ta je vijest donekle posvijetlila trenutačno vrlo tmurnu klupsku perspektivu, a usto predstavlja nastavak priče iz prošlog ljeta, odnosno njen potpuni obrat. Prisjetimo se: lani je došlo do Ivanovljeva odlaska u makedonski MZT zato što nije htio potpisati ugovor koji je sadržavao spornu stavkom u slučaju možebitne ozljede. Sportski direktor Branimir Longin čvrsto je stajao pri stavu da se klub mora zaštititi po svaku cijenu, ali Zadar je potom odigrao užasnu sezonu koja se rasplela provlačenjem kroz ušicu igre u dokvalifikacijama za ostanak u ABA ligi upravo protiv MZT-a, u čijem je dresu briljirao Ivanov. Sve to dovelo je do njegova povratka u staro jato, premda je na stolu imao novu ponudu iz Skopja. Izgleda da se ovaj put Uprava hrabro odrekla zaštitničkih klauzula.
Tko je uopće taj 33-godišnji veteran oko kojeg se razvila tolika sapunica? Može se reći da je on postao svojevrsni simbol ‘novog’ Zadra, odnosno Zadra koji je napustio Jazine i preselio na Višnjik. Zadra koji ne zna za trofeje, ali mu nije strana triler borba za ostanak, pa ni ispadanje iz regionalne lige.
Ivanov nikada nije bio na glasu kao osobit talent, po nekima ni talent uopće. Istina, imao je široka leđa i zajeban horog, ali što mu to vrijedi kada je visok okrugla dva metra, jedva dostatno za krilnog centra stare škole, a kamoli za pravu peticu, što je u osnovi bila pozicija na kojoj se najbolje snalazio. Ali Zadar ga je 2003. svejedno odlučio uzeti u svoje redove, samo da bi ga na kraju sezone vratio u matični Borik Puntamiku nakon što se struka uvjerila da je kršni mladić previše limitiran za Zadrove ambicije.
Kapetan i izdajnik
I dok je Zadar u sljedećim godinama pisao povijest konačno osvojivši domaće prvenstvo i to u dva navrata, Ive je svoju karijeru gradio u drugom zadarskom klubu kojeg se ne može nazvati ni gradskim rivalom. Međutim, u Borikovu je dresu Ivanov razgrtao sve pred sobom, što mu je donijelo i poziv na hrvatski All-Star susret, ma koliko god smiješno to danas zvučalo. Potom je otišao na dvije sezone u Zabok, pa se vratio u Borik da bi ga 2010. trener Danijel Jusup opet doveo u Zadar, gdje će se zadržati idućih pet nimalo ružičastih godina.
U tim sezonama, kojima treba pribrojiti i 2017./18., Zadar se više-manje čitavo vrijeme mučio i patio, a Ivanov se uklapao u tu priču. Korišten je uglavnom na četvorci, a nije bio sposoban širiti reket šutom te je k tome bio nedovoljno eksplozivan za efikasne prodore. U obrani je imao mnogo problema protiv viših i bržih suparnika.
Međutim, svejedno je uspijevao doći do svojih poena zahvaljujući impresivnoj razini borbenosti — uvijek je išao u kost, ukopavao se, čupao i grebao za svaki skok, krčio si leđima i hrpom driblinga put do prostora za poluhorog, iznuđivao je prekršaje i stavljao bacanja… Svaki put je trebao je proliti mnogo znoja da se izbori za dobru poziciju, a to je radio neumorno i u kontinuitetu, što nije promaklo ni struci ni publici. Nije prošlo dugo i nagrađen je kapetanskom oznakom.
Danas je Ivanov stekao kultni status u Zadru, ali nije oduvijek bilo tako.
Sjetimo se samo kako ga je dio publike izviždao i izvrijeđao kada se u Krkinu dresu vratio na Višnjik, samo zato što je igrao jednako srčano kao i za Zadar. Kada je sezonu potom potpisao za omraženi Šibenik, pojedinci su mu natovarili i etiketu izdajnika. Bilo je to u doba kada je dosta Zadrovih navijača u svojim glavama još uvijek živjelo u nekim prošlim vremenima kada je klub bio iznad svih i svega, kada se razmišljalo samo o lovu na trofeje. Živjeli su u vremenima u kojima je Ivanov mogao samo maštati o svom mjestu u kadru i činjenica da ih odlazak igrača tako skromne kvalitete uopće uznemiruje bila je razlog za frustraciju. Pogotovo kada se sjete da su nekoć s najiskrenijom strašću proklinjali Marka Popovića radi potpisa za Cibonu.
Danas je bolji igrač
Zanimljivo je kako je vrlo brzo došlo do obrata u mentalnom sklopu, tj. do konačnog otrežnjenja. Nakon ljetošnjeg propalog produženja ugovora nikome nije palo napamet prozivati Ivanova, a nakon što je u prvom kvalifikacijskom susretu uništio Zadar u Krešinu domu, navijači su pohrlili uz teren da mu stisnu ruku. Shvatili su da je Ivanov u svojem boravku u Zadru pretrpio previše toga (zaostale plaće, štrajkovi) da bi ga se pri kraju karijere zajebavalo sa smicalicama u ugovoru. Neka ide čovjek onamo gdje će ga poštovati i isplatiti.
Ali evo njega opet natrag. Usprkos svemu što je prošao, još mu nije dosta. Gdje god da je igrao, borba je bila njegov zaštitni znak, ali samo se u Zadru bori s posebnom emocijom i zato je opet tu. Pokazalo se da Zadar nije sposoban na njegovu poziciju dovesti ni proizvesti boljega, pa neka ga onda još neko vrijeme.
Međutim, Ivanov je danas nešto kvalitetniji igrač nego što je bio u svojim prethodnim mandatima. U MZT-u je imao sezonu života (15,2 poena, 5,4 skoka i 3,1 asistencija prosječno u Dvaba ligi), što nije samo rezultat igranja nešto slabijeg natjecanja, nego i ustrajnog rada na vlastitim nedostacima.
On više svoju igru u napadu ne svodi na pumpanje leđima i vrebanje odbijanca na skoku. Počeo je mnogo češće šutirati s distance (3,7 puta po utakmici) uz jako dobrih 36,8 posto realizacije. Na to se nadovezalo znalačko korištenje finte šuta pomoću koje nadoknađuje nekoć kobni manjak eksplozivnosti u prvom koraku prilikom prodora. Usto je sve vještiji u realizaciji oko obruča, pogodi čak i poneki floater. Treba istaknuti i da mu je pregled igre na zavidnoj razini; na nekoliko utakmica bio je blizu dvoznamenkastog broja asistencija.
Za razliku od Zadrovih uprava, Ive je shvatio u čemu griješi te je poradio na tome i svaki put se vraćao kao bolji igrač. Bit će tako i ovaj put, ne sumnjajte. On je Zadrov supermen — ali ne DC-jev Superman, već onaj iz balade Hladnog Piva. Heroj iz stana od premalo kvadrata koji će pružiti apsolutno sve što ima za svoju ljubav iz djetinjstva, ali to ne može biti dovoljno za ništa više od pukog životarenja.
Ive Ivanov nije čovjek koji može vratiti Zadar na stare visine, nije španer kojeg će pamtiti generacije. O njemu će u budućnosti riječ prenositi samo oni rijetki koji ne čuvaju samo sjećanja na velike trijumfe, nego pamte i teška vremena, vremena koja većina želi čim prije zaboraviti.
A u ovim vremenima Zadar ne poznaje većeg heroja od Ivanova.
