Razgovor sa zadarskom Ironwomen Nives; Što prolazi kroz glavu sportaša koji preko 12 sati trči, biciklira i pliva?
Triatlon klub Zadar ima novu Ironwoman i tri Ironmana!
O ovom velikom uspjehu razgovarali smo sa ženskom snagom klubom, “željeznom” Nives Šarić. Ako je zamišljate kao gorostasnu i grubu sportašicu, prevarili ste se. Kod ove, inače vrlo krhke i ženstvene triatlonke, “macho” je jedino volja i zavidna razina upornosti.
– Zadnje je natjecanje bilo u Rotu, iznad Münchena u Njemačkoj. Bilo je nas troje iz kluba, Ivan Perić, Vice Buljat i ja, a Filip je bio u Klagenfurtu.Riječ je o dugoj distanci triatlona koja se sastoji od toga da se pliva 3,8 kilometara. Nakon toga se vozi bicikl 180 kilometara i poslije svega toga se trči puni maraton što je 42,2 kilometra. Sveukupno je to 226 kilometara ako zbrojimo sva tri segmenta.
Možete li zamisliti da plivate, trčite i biciklirate 226 kilometara bez odmora i predaha? Ovdje nije riječ samo o fizičkom naporu. Psiha je ključna za izdržavanje takvog tempa. Što prolazi kroz glavu sportaša koji više od 10 sati ne jede, ne odmara, ne čini ništa drugo doli drži fokus na jednom jedinom cilju…
– Meni je trebalo 12 sati i 34 minute, a dečki su išli brže. Ja sam već dosta nastupala u utrkama takvih dužina. Ne u triatlonu, već prvenstveno u trailu gdje su to ultra distance trčanja koje traju preko 20 sati. Ovo je bila prva velika triatlon disciplina pa tu svašta prolazi kroz glavu, od straha do nervoze kako će sve proći, ali kad krene start onda zaboravim na sve i samo se ide segment po segment. Nikad mi ne prolazi kroz glavu da ću odustati, osim ako se ne ugrožava zdravlje, što ovdje nije bio slučaj.
Nives nam odgovara koliko dnevno trenira. Kada nema utrka, princip je “kako se stigne”. Ipak, pred neka veća natjecanja poput posljednjeg, tempo je, najblaže rečeno, brutalan.
– Dosad sam stvarno trenirala kako mi se dalo i kad stignem jer mi je sport i taj način života nekakav ispušni ventil od svih obaveza i posla kojeg imam, tako da nije bilo nikakvih posebnih priprema do sada, do Iron Man-a kada se stvarno trebalo malo bolje pripremiti. To prvenstveno zahtijeva velika odricanja i usklađivanje života i obaveza koje imate uz posao. Treninzi su bili većinom i dvaput dnevno – imamo bazen i plivanje ujutro prije posla, u 6 sati, onda se odradi posao pa navečer ide drugi trening. Preko vikenda su to bile uglavnom vožnje biciklom koje traju pet, šest sati i to su otprilike petomjesečne vježbe.
Na jednom blogu gdje sportaši dijele svoja iskustva o prehrani i treninzima, našli smo poprilično surov opis sporta o kojem pričamo. “Triatlon utrka vas može doslovno sažvakati i ispljunuti”. Može li opisnije kako bi se uistinu shvatila njegova težina i ozbiljnost? Pa što je jednu damu privuklo upravo njemu?
– Mene je priviklo jer obuhvaća sva tri sporta koja su meni i inače najdraža – plivanje, bicikl i trčanje. Zanimljivo je jer je dinamično, mijenjate tri segmenta i prije svega je potrebno uživati u tome i voljeti taj sport jer inače nema nikakve koristi od svega toga.
Na pitanje da li se sprema za neku od sljedećih utka, Nives daje najbolji mogući odgovor.
– Bit će tu nekih trailova dalje, nekih malo većih dužina, ali samo neka bude zdravlja pa ćemo onda lako.
