Iako je taman trajalo Svjetsko prvenstvo u nogometu, ja sam ga propustila. Trčala sam vani po Velikoj Gorici jer sam se prije toga prežderala. Nisam pogledala nijednu utakmicu. Trčala bih pa bih došla doma i opet se prežderala, ispričala je Paula Sikirićtrenutke u kojima se borila s bulimijom. Kaže kako je jednom sjedila na podu kupaonice, kraj wc školjke i pucala po šavovima. Naglašava kako si nikako nije mogla sama pomoći.
– Nazvala sam sestru i plakala joj, rekla sam joj da mi pod hitno treba pomoć. Tu je zapravo krenulo sve, ispričala je za 24 sata modna blogerica.
Paulu je javnost upoznala kroz njen angažman na radiju Extra FM te kroz njen Instagram profil kojeg prati više od 70 tisuća obožavatelja. No, Paula je više od jednog Instagram profila. Što je laž, a što istina u svijetu interneta teško je dokučiti. U to se uvjerila i sama blogerica koja je grube komentare skrivene ispod profila s lažnim imenom primala, kako kažu, previše k srcu. To se manifestiralo kroz poremećaj prehrane, odnosno bulimiju.
– Bulimija je, prosto seljački, prežderavanje u enormnim količinama i nakon toga povraćanje na silu. I tako se samo vrtiš u krug. Pojela bih jednu krafnu i doslovce bih u ogledalu vidjela kako mi noge bujaju. To je bilo nenormalno. Kada sam kasnije pogledala slike iz tog perioda, moje noge su bile mršave. U to vrijeme je krenulo to nezadovoljstvo samom sobom, kaže Paula. Kada je prvi put primijetila da nije dobro, nije tome previše pažnje pridavala. Takvo stanje opisala je kao fazu, iako je to bilo sve samo ne faza.
– Tek sam počela obraćati pažnju na to kada sam shvatila da apsolutno ne izlazim van iz stana, da sam se zatvorila u svoja četiri zida. Izmišljala sam frendicama da imam nenormalno puno obaveza, da se ne stignem s njima vidjeti, da moram biti sa svojima, da moram više posvetiti pažnju obitelji. Dok bih obitelji govorila da imam previše obaveza i da ne stižem ništa, zapravo bih cijelo vrijeme ležala doma u krevetu, prežderavala se i plakala. Hrana mi je bila doping. Kada jedeš, osjećaš se odlično, super si, smiren . Znači, čisti doping. To je trajalo stvarno dugo, rekla je blogerica.
Sama je hrabro pokušala riješiti svoj problem, no na kraju je shvatila da mora potražiti pomoć. Najprije se obratila ocu koji joj je bio velika podrška. Uz potporu obitelji, krenula je na terapije kod psihijatra, a nije se libila ni potražiti savjet svećenika. Odlazak na terapiju kod psihijatra joj je puno pomogao.
– Kada sam počela ići redovito na terapije, nije to neki veliki šok. Moramo se riješiti tih stigmi koje dolaze s dijagnozom, koja generalno nije dijagnoza. Ti nisi bolestan, to su stvari tj. psihička stanja koja ima svaki drugi čovjek. Hoće li biti više ili manje izražene ovisi o nama, tj. o našem karakteru. Učim voljeti samu sebe i što je najbitnije, učim pronalaziti vlastiti mir. Mislim da kada nađeš vlastiti mir, onda možeš sve. I biti rastresen i biti sretan jer ti znaš da si u suštini miran. To je to što danas radim. Učim živjeti u trenutku jer ja sam dosta živjela u prošlosti i razmišljala što će biti, kaže Sikirić.
Svima želi poručiti da rade na sebi i da prestanu vjerovati u ‘savršene’ slike s društvenih mreža.
– Jednostavno, slike savršenih ljudi ne postoje. Ljudi trebaju voljeti sebe. To je to. Nauči voljeti sebe, zaključila je Paula.
