Poanta turizma upoznavanje je novih kultura, načina življenja, povijesti, običaja, gastronomije… Samim time suvenir kao trajni podsjetnik na kraj koji smo podsjetili trebao bi biti unikatan i autentičan.
Iza figurica svetog Donata koje se proizvode u Kini ili dalekoistočnih plastičnih naočala i šešira, ne stoji priča. Ne stoji ništa autohtono i zanimljivo.
Dok su šetnice preplavljene dosadnim “copy paste” rekvizitima, u malom kutu Dugog otoka gostima se nudi nešto originalno i maštovito.
Ovom malom poduzetniku ne možemo spočitati nekreativnost. Naprotiv – njegova ideja da prodaje izmet magarca s vlastitog gospodarstva, upakiran kao autohtoni suvenir, možda je pomalo pomaknuta, ali svakako ne dosadna i neinovativna ideja.
– Imamo OPG u Telašćici. Tamo držimo te naše magarce i suvenirnicu. U svojoj ponudi imamo sretno magareće govno – “Lucky Donkey Shit“. Mi ta sasušena govna od našeg magarca skupljamo i iz hrpe izdvojimo komade koji su sretni, kako mi kažemo, i onda ih pakiramo i prodajemo našim turistima, priča nam Sebastijan Jagić.
Uvjerava nas da to nije jednostavan posao. Morate posjedovati vizionarske sposobnosti kako biste bili sigurni da ste iz velike količine izmeta razabrali sretnu amajliju.
– U toj hrpi govana morate tražiti teksturu. Tekstura je drugačija, valjda magarac izbaci ono najbolje iz sebe u tom jednom komadiću i onda mi to moramo prepoznati i odvojiti da to bude to sretno govno. Onda turisti dođu, žele proći “mukte” pa kažu da neće kupiti to naše govno, nego da će sami uzeti. Ja im kažem – “uzmite, ali to vam nisu sretna govna, sretna su već izdvojena”. Onda se oni smiju pa netko iz zafrkancije uzme, kupi za suvenir.
Kako je došao na ovu ludu ideju? I sviđa li se strancima ova otkačena priča?
– Kroz zimu imam vremena pa razmišljam o glupostima pa, kad sam došao s tom idejom doma, žena i mama su mi rekle – “ma di ćeš to!”. Znate ono kako kažu da, kad vas ptica posere da je to sreća, pa je onda meni došla ideja – valjda ima i magarac to nešto sretno u svom govnu. I onda sam se, za foru, sjetio da bi mogli to pakirati i prodavati kao sretno govno. Ali od pet ljudi, četvorici se to gadi, a petome je fora, a na 1000, otprilike 200 ljudi kupi.
Do kraja razgovora Sebastijanu smo povjerovali da će i nama “Lucky Donkey Shit“ donijeti nešto dobro. Nismo sigurni jesmo li pali na njegovu vještu trgovačku priču ili smo kao pravi ljudi današnjice odlučili ugrabiti komadić sreće preko noći, no pobojali smo se jedino hoće li nam kuća previše vonjati stavimo li ga na policu regala.
– To vam nema mirisa, pogotovo to sretno govno. To jedino može mirisati na sreću, zaključuje Jagić.