Doktor Boris Nemec varaždinski je Riječanin, čovjek koji je preko dva desetljeća bio liječnik hrvatske nogometne reprezentacije, od 1996.- 2019. Rado je, za 24sata, zavrtio film godinu dana unatrag, na veličanstveno hrvatsko nogometno ljeto u Rusiji 2018.
Drugo mjesto na Mundijalu… Nešto što je šokiralo i vas same u reprezentaciji?
– Ma mene nakon Francuske ’98 ništa nije moglo šokirati, znao sam da je Hrvatska reprezentacija koja može do vrha. Pa u Parizu nas je samo manjak sreće, onaj ludi dan Liliana Thurama, spriječio da uđemo u finale. U Rusiji smo, pak, imali i barem malo tog faktora sreće, npr. u osmini finala s Dancima – počinje Nemec.
– Znate kako je, pobjede povećavaju moć! Raste adrenalin, samouvjerenost, pozitiva u stavu i razmišljanju… Počnete spontano više vrednovati i u prvi plan stavljati svoje vrline nego eventualne mane, a suparnike, pa ma kako dobri bili, ne dižete nerealno visoko nego ih gledate kao savladive prepreke.
Klasični primjer je ona večer u Nižnjem Novgorodu kada je Modrić postao bolji od Messija?
– Pa ljudi, mi smo 3-0 pomeli Argentinu sa Messijem! A prije utakmice se naglasak nije stavljao na to da igramo protiv dvostrukih svjetskih prvaka i možda najboljeg igrača svih vremena nego na to da mi imamo igrača kojem je pobijediti Messsija: navika! Izbornik Dalić je razgovarao sa Modrićemkoji je Messija pobjeđivao s Realom i sa Rakitićem koji u Barceloni godinama dijeli svlačionicu s Messijem. Rezultat: 3-0 za Hrvatsku, a Messi nevidiljiv! I onda normalno da dalje ideš ne razmišljajući u čemu je netko bolji od tebe nego u čemu si ti bolji od protivnika. To je ta pozitiva.
Recept za uspjeh ima još dva “začina”:
– Druga dva sastojka su: nogometna klasa i motiv. To da klasu imamo znali smo i mi i cijeli svijet, a motiv koji nosi hrvatske reprezentativce je najveći mogući jer oni igraju: za svoj narod. Za radost vlastitog naroda, od svojih najmilijih na dalje. Pa Vrsaljka smo zbog ozljede koljene morali iznova osposobljavati za svaku utakmicu! Živio je s bolovima, ali kad bi došle vijesti i reakcije iz Hrvatske, ta radost koju se donosilo ljudima u domovini, stisnuo bi zube i iz dana u dan prolazio kroz bol da bi opet mogao igrati.
Zato je Nikola Kalinić morao van iz reprezentacije…
– Ne može igrač određivati treba li igrati ili ne. To je jedino, samo i isključivo izbornikov posao. Iznad svakoga od nas je Hrvatska. Ali povezanost tih mladi ljudi bila je jača od problema. Sve su pokušavali premostiti s osmijehom. Vida i Mandžukić su u tom smislu bili najjači. Veliki radnici, a sve uz zezanje i šalu, uz stalno dodavanje goriva toj pozitivi.
