U strašnoj neveri koja je pogodila zadarski kraj prije desetak dana, veliku štetu pretrpio je azil za napuštene životinje.
Sve to ne bi možda ni bilo tako strašno da slatke njuškice nisu prepuštene tek nekolicini vrijednih volontera.
Financijski im ne pomažu ni lokalna zajednica ni građani.
Koliko je azil stradao u neveri?
Dogodilo se ono što se uvijek dogodi kad je velika nevera. U azilu se nalaze velika stoljetna stabla do kojih mi ne možemo doći niti se to može ispilati ni s ručnom ni s običnom pilom. To su ogromna stabla, odnosno grane koje padaju na boksove. Jedna ta velika grana zahvati tri boksa i uništi ih, jer oni nisu od kamena, nego su improvizirani od armaturne žice. Stradalo je njih dosta i još više kućica jer su one već dosta istrošene. Trebale bi nam nove kućice, jer su ove od gnjilog drveta i svaka ih kiša uništi. Uputili smo poziv Gradu da se naprave nadstrešnice, to bi puno značilo za pse. Ruke bi bilo najjednostavnije naći, ali mi nemamo materijala niti možemo kako doći do njega. Ne financira nas nitko niti imamo ikakvu pomoć, samo od dobrih ljudi koji dođu, ali to je sve nešto sitno jer mi sami moramo plaćati tablete, cjepiva, kastracije, čipove i kupovati hranu za pse koji su ili bolesni ili alergični.
O kakvim nadstrešnicama govorite?
Za nadstrešnice su dovoljne duge daske i lim koji se stavlja kao zaštita i od sunca i od vjetra i od kiše. Taj se lim može svugdje kupiti, a mreže, odnosno tende koje se stave umjesto njega uništi vjetar. Takve nadstrešnice od dasaka i lima smo stavili iznad dva boksa i odlično izgleda, a za pse je super da se imaju gdje skloniti. Kad su već kućice istrošene, bar da imaju te nadstrešnice.
Koliko psića trenutno imate u azilu?
Oko 200. Imamo 190 velikih i malih beba imamo 10-20.
Udomljavaju li ih Zadrani?
Što se tiče našeg grada, jako loše, ako ode jedan do dva mjesečno, to je ok. Zašto? Zato što kada ljudi zovu i dođu uvijek pitaju imamo li nešto malo, čupavo. U azilu preferiraju 88% crnih pasa. A kod nas su svi mješanci, u tipu hrvatskog ovčara, nema ništa čistokrvno.
Je li vas Grad kontaktirao oko navodne azila na drugoj lokaciji?
Ništa se nije promijenilo, mi i dalje ne znamo ni za što. Nas apsolutno nitko ne zove na sastanke. Osnovali smo udrugu “Zadarske šapice”, ali zadarski azil na Žmirićima za Grad Zadar ne postoji. Tako nam je i osobno komunalni redar rekao, kada smo zvali da se zbrine jedan psić.
Tko vas onda financira, kako preživljavate?
Nas uglavnom financiraju Nijemci koji uvijek skupljaju donacije za naše psiće i donose nam hranu. Sad je ljeto, sezona i turisti koji dolaze na more dođu i kod nas pa pitaju što nam treba i kako treba pomoći. Oni su s nama od jutra do navečer, ne kupaju se, nego s nama borave u azilu da nam se olakša. Nas pet cura to jednostavno ne možemo više izdržati, klonule smo i nemamo više snage.