Morski pas koji trenutno uživa u toplom jadranskom moru je psina dugonoska, koja se još naziva kučak ili mako. Riječ je o kozmopolitskoj vrsti koja je prije stotinjak godina bila uobičajena u Jadranu, gdje je lovila jata tune, prenosi Totalinfo.
Mako od 1972. više nije viđen sve do 2014. godine, kad se povremeno ponovno pojavljuju mlađe jedinke veličine do dva metra u našem moru, objasnio je za MS znanstvenik Branko Dragičević s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.
“Tako da ovo nije prvi zabilježen slučaj makoa posljednjih godina, mi znamo za barem još osam drugih nalaza. Kod ove životinje se dogodilo to da je snimljena kraj obale, što je izazvalo znatiželju, ali i interes javnosti.”
Međutim panike uopće ne bi trebalo biti. Mako se hrani ribama i glavonošcima, a čovjek mu nije na listi želja. Rijetko će napasti, osim ako se i sam ne osjeća napadnuto.
“U prilog tome ide broj napada te vrste zabilježen u svijetu, to je deset napada u posljednjih 120 godina, što je minoran broj. Više ljudi ubije krava, konj, osa, pčela, nego ta vrsta morskog psa.”
Da je kojim slučajem naišla velika bijela morska psina, Institut bi upozorio javnost, kaže dr. Dragičević. Međutim, velika bijela psina zalazi u Jadran vrlo rijetko. U 10 godina je viđena tek dva ili tri puta na otvorenom moru.
“Svi znaju za slučaj koji se dogodio kod Visa 2008. godine, kada je napala slovenskog ronioca. To je riba koja se također hrani drugom ribom i morskim sisavcima. Čovjek njoj ne predstavlja plijen, već ga ona napada iz zabune ili u ovom slučaju, kad je napala Slovenca, vjerojatno je išla za ribom koju je taj čovjek držao za pasom.”
Ako se ipak nađete uči u oči s velikom bijelom morskom psinom, najvažnije je da ne paničarite kako ne biste djelovali poput ozlijeđenog plijena. Ako ste na jedrilici, spustite jedra da objekt izgleda što veće.
“Također, ne bi se trebali praviti mrtvi, skroz nepomično stajati na moru, nego blago plivati i pokušati doći do broda ili obale.”
Ponavljamo, šanse za bliski susret s raljama su ipak jako male.
“U zadnjih 150 godina mislim da je bilo 9 ili 10 fatalnih ishoda tih napada. Zadnji je bio 1974. godine. Ranije su ti napadi bili učestaliji zbog činjenice što je bilo puno više tih životinja u Jadranu. One su dolazile s jatima tuna koje je tada bilo puno više nego danas. Danas je vjerojatnost susreta s čovjekom jako mala.”
