Do kraja 22. stoljeća more će narasti za 7,5 metara, nema spasa gradovima na Jadranu
Novo istraživanje konstatira da zagađenje c CO2 ne staje, da svijet srlja u 5°C do kraja stoljeća i da će nahrupiti 200 milijuna izbjeglica.
Glavno tijelo UN-a za praćenje klime, IPCC, godinama je na klimatskim konferencijama izlazilo s prognozama o povećanju razine mora do kraja stoljeća uslijed otapanja ledenjaka za najviše jedan metar. Iako bi i to za sobom povuklo katastrofalne posljedice diljem svijeta i desetke, možda i sto milijuna klimatskih izbjeglica, odavno je jasno da je riječ o krajnje konzervativnoj procjeni, koju je vrijeme odavno pregazilo.
Prošlog ljeta Express je iznio istraživanje objavljeno u američkom Proceedings of the National Academy of Sciences of the U.S.A., Donaldu Trumpu unatoč, prema kojem se u slučaju zagrijavanja planeta do 3°C do kraja stoljeća, na što bi se moglo računati s ovakvim nastavkom zagađenja, do 2100. godine otopilo toliko leda da bi more diljem svijeta naraslo za najmanje 4,3, a možda čak do 9,9 metara.
Riječ je bila o istraživanju znanstvenika s američkog Princetona i Potsdamskog instituta za istraživanje posljedica klime iz Njemačke. Kako je i klimatska politika također politika, ovakva istraživanja redovito se nalaze pod paljbom elita iz velikih naftnih i industrijskih-zagađivačkih nacija. Najnovije istraživanje, također objavljeno u PNAS, sada kuca ravno na vrata UN-a.
Okuplja istraživače iz Princetona, New Brunswicka, Bristola, TU Delfta iz Nizozemske i iz neizostavnog Potsdama i kreće od puno suvremenije prognoze da je svijet zapravo na putu da se do kraja stoljeća zagrije prosječno za čak 5°C, jer se svake godine sa sve novim poremećajima klime, poput domino efekta s otapanjem Arktika, uočavaju sve novi mehanizmi koje je prouzročio čovjek, a dovode do sve bržeg zagrijavanja svijeta.
Konačni rezultat je da planetu Zemlji prijeti rast razine mora do kraja stoljeća od 238 centimetara, skoro dva i pol metra. Računica znanstvenika svodi se na ovo; ako se uzme ovakvo zagađenje s CO2 koje se jest usporilo posljednjih godina, ali i dalje raste, a kamoli da se smanjuje, imat ćemo apokaliptični scenarij svijeta zagrijanog za 5°C. To će, između ostalog, otopiti tolike količine morskog leda na polovima i ledenjake po planinama da će more narasti između 7 i 178 centimetara, piše Express.
Ali, ako se tome pridoda i otapanje polarnih ledenih kapa, a tu spada i Grenland, te širenje vode u oceanima i morima kao posljedice zagrijavanja, stvari dosežu skoro dva i pol metra.
“Utvrdili smo da su šanse za globalni rast razine mora veći od dva metra do 2100. u slučaju najgoreg klimatskog scenarija, iznose 90 posto”, stoji u istraživanju.
Ako koga zanima sudbina ne samo starosti još nerođene djece i unučadi današnjih mladih iz 2100., nego i njihovih potomaka 2200., ova skupina znanstvenika navodi 95 posto šansi da će uz 5°C otapanje diljem svijeta biti toliko da će more do kraja 22. stoljeća narasti za čak 7,5 metara. U svjetskim medijima ovaj znanstveni rad izazvao je veliku pažnju, a onaj koga su najviše citirali bio je Jonathan Bamber sa Sveučilišta Bristol.
On je rekao da bi već i onih dva metra i nešto dovelo do potapanja tolikih gusto naseljenih površina, da bismo imali 200 milijuna očajnih izbjeglica. Pa ako se prisjetimo, kazao je, kako je Zapad bio politički uzdrman “samo” jednim milijunom izbjeglica iz Sirije i s bliskog istoka, 200 puta veći zbjeg ljudi današnjem čovječanstvu je nezamisliv.
More bi u slučaju 2,38 metara rasta potopilo deltu rijeke Nil, najveći dio Bangladeša, ali i London, New York, Šangaj.
Što se Hrvatske tiče niže dijelove dalmatinskih, kvarnerskih i istarskih gradova, sasvim bi uništilo donji tok Neretve i prodrlo u BiH. Sveukupno, svijet bi bio potopljen na površini od 1,79 milijuna kilometara četvornih, i to najgušće naseljenih područja, na kojem se nalaze i velike poljoprivredne odnosno urbane ili industrijske multimilijunske zajednice.
A to je zapravo tek početak nabrajanja nevolja, jer bi taj isti svijet bio ujedno i svijet velikih epidemija, klimatskih ekstrema, poharan munjevitom smjenom oluja, suša i poplava, nestankom pitke vode, poharan ratovima za resurse… Prigovor iz publike da su navodne procjene za najgore od najgorih katastrofa danas samo oko pet posto, Bamber je dočekao spreman.
“Čak i 1 posto vjerojatnosti znači to da će se poplava, koja se događa jednom u 100 godina, najvjerojatnije dogoditi u vašem životu… Ako bih vam rekao da postoji šansa 1 od 20 da će vas pregaziti automobil dok prelazite cestu, vi sigurno nećete niti prići cesti… Zato smatram da je i 5 posto vjerojatnosti ozbiljan rizik”, odgovorio je.
Ono s čime znanstvenici pri izradi ove studije nisu špekulirali, razmjeri su nesigurnosti koliko će se brzo otapati polarna kapa na do sada skoro pa stabilnoj Antarktici. Tek u posljednje vrijeme postaje očito da zaleđenom kontinentu prijeti totalni raspad leda i na kopnu ako se globalno zatopljenje nastavi.
Posljednje dvije godine svijetom se svako malo prošire satelitske fotografije ledenih ploča uz obalu Antarktike koje se raspadaju uslijed otapanja, a površine su omanjih europskih država. Masovno otapanje još i leda na kopnu Antarktike, zapravo je područje koje je još neistraženo. Slično kao s Grenlandom koji bi, ako bi se nekada otopio led mjestimično debeo i tri kilometra, sam bio u stanju podići razinu mora za sedam metara.