Veliki je četvrtak, dan kojim počinju Dani Vazmenoga Trodnevlja, a ujedno se označava i posljednji dan korizme. Na taj se dan Crkva prisjeća Posljednje večere za koje je Isus Krist, uoči svoje muke i smrti, ustanovio sakrament euharistije i sakrament ministerijalnoga svećeništva. Te iste noći Isus je svojim učenicima ostavio zapovijed bratske ljubavi.
Na Veliki četvrtak prije podne se održava samo jedna sveta misa u cijeloj biskupiji, koju slavi biskup sa svojim svećenicima. U svakoj se biskupijskoj zajednici na Veliki četvrtak ujutro slavi misa posvete ulja, na kojoj biskup i svećenici koji su dio dijecezanskoga svećenstva obnavljaju obećanja s ređenja.
Blagoslivljaju se također ulja za slavljenje sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma, a diljem zemlje održava se i tradicionalni obred pranja nogu.
Hrvatski običaji na Veliki četvrtak
U dane Svetog trodnevlja, tj. od četvrtka do subote, redovito se nisu obavljali težački poslovi na polju. U te dane ne zvone crkvena zvona. U južnoj Hrvatskoj je običaj da se na Veliki četvrtak vezuju crkvena zvona. Dječaci drvenim čegrtaljkama označuju vrijeme jutarnje, podnevne i večernje molitve Anđeo gospodnji te vrijeme početka crkvenih slavlja. Procesija za križem ili hvarska procesija za križem naziv je za tradicijsku noćnu procesiju, koja se već nekoliko stoljeća svaki Veliki četvrtak organizira na otoku Hvaru.
Procesija je jedinstveni obred osobite pobožnosti te izraz vjerskog i kulturnog identiteta. Iznimna je i po svom trajanju i po naglašenom pasionskom sadržaju, pripremaju je i provode bratovštine, odnosno zajednice hvarskih vjernika u čiju je povijest i život križ duboko upisan. Okosnica procesije je Gospin plač, osmerački pasionski tekst iz 15. stoljeća koji u formi glazbenog dijaloga pjevaju izabrani pjevači, kantaduri. Dva pjevača iz svake procesije po dolasku u crkvu započinju pjevati Gospin plač, a druga dvojica im odgovaraju pjevajući posebne stihove ispjevane u čast zaštitnika crkve i nadahnute mukom Isusovom.