Vatikan najavljuje skup na kojem će “razbiti šutnju” u Crkvi o seksualnim zločincima, Express donosi primjere iz RH.
Izjavama o seksualnom zlostavljanju u Crkvi bez presedana po žestini njenoj povijesti, Vatikan je najavio Sastanak o zaštiti maloljetnika u Crkvi koji će se održati od 21. do 24. veljače.
“Moramo razbiti zavjet šutnje, jer šutnja je neprihvatljiva”, prenio je Vatican Newsriječi malteškog nadbiskupa Charlesa J. Scicluna, drugog tajnika Kongregacije za nauk vjere.
On je jedan od članova organizacijskog odbora sastanka 190 najviših katoličkih svećenika iz cijelog svijeta koji će četiri dana, između ostalog, saslušati niz svjedočenja o seksualnom zlostavljanju svećenika nad vjernicima, dijelom nad ženama. Drugi iz organizacijskog odbora je progresivni kardinal hrvatskih korijena iz Chicaga Blase Cupich, o kojem je Express već pisao u kontekstu odnosa Vatikana i Kaptola.
On je također istaknuo “sasvim novi početak u pogledu transparentnosti” Crkve o slučajevima zlostavljanja, uspostavljanju dobrog promatranja budućih kandidata za ulazak u svećenike, mjere zaštite vjernika, posebno djece i potpunu netoleranciju zlostavljanja. Svjetske agencije prenijele su i izjavu glasnogovornika Vatikana Alessandra Gisottija:
“Tom čudovištu moramo pogledati ravno u lice bez straha ako ga namjeravamo poraziti.”
Nešto ranije, u tjednima uoči Sastanka o zaštiti maloljetnika u Crkvi, papa Franjo I je progovorio o nizu slučajeva u kojima su svećenici diljem svijeta zlostavljali časne sestre. Rekao je da je riječ o “seksualnom ropstvu” i o problemu u Crkvi koji su direktna posljedica toga što “društvo na žene gleda kao na drugorazredne”. Seksualno zlostavljanje u Crkvi posljednjih godina postalo je žestoka javna tema i u Hrvatskoj, posebno u slučaju procesuiranja pojedinih svećenika.
Express je prije nešto više od jedne godine pisao o katoličkom svećeniku Nedjeljku Ivanovu kojega je Crkva u Hrvatskoj procesuirala zbog seksualnog zlostavljanja djece, kako se navodilo, više od 100 dječaka u Bibinju tijekom dva desetljeća. Don Nedjeljko Ivanov osuđen je 2014. prema crkvenom kanoniku, da bi se tri godine poslije požalio da ga vrh Zadarske biskupije ne tretira adekvatno njegovom zdravstvenom stanju.
Zadarska nadbiskupija je Ivanova nakon optužbi umirovila i smjestila u svoj dom za starije i onemoćale svećenike. Kazneni postupak protiv njega nije pokrenut zato što su su se tri njegove žrtve oglasile prekasno da kaznena djela ne bi pala u zastaru. Zadarski.hr pisao je da je Ivanov u domu u Biljanima Donjima i da se žalio zato što ga tamo prijatelji mogu posjećivati puno teže.
Prva žrtva koja je javno progovorila o svećeniku pedofilu bio je Josip Lisica iz Bibinja, a potom i Nenad Bugarija koji danas živi u SAD-u i koji je Ivanova nadbiskupu Želimiru Puljiću prijavio u New Yorku. Nakon njih slijedili su i drugi koji su optužili don Ivanova. Mate Šindija, koji se rodio u Australiji, kao dječak od 10 godina preselio je s roditeljima u Bibinje, gdje su ga upisali na vjeronauk u crkvi kod don Ivanova.
“Shvatio sam da se u sakristiju ulazi pojedinačno na ispovijed, bez paravana pa sam to nekako izbjegavao, iako nisam znao o čemu se točno radi… Ipak, bio sam znatiželjan, posebno prema vjeri i Crkvi. Don Ivanov me jedan dan pozvao u sakristiju, tamo iza oltara, na razgovor. Odmah taj prvi put mi je rekao da je on seksolog, da je stručnjak. Kazao mi je da se razumije u spolne organe, u penise i vagine… Bio sam dijete i mislio kako don Ivanov zna o čemu priča”, pričao je Šindija za Zadarski.hr.
“Drugi put kada sam došao do njega, došao sam na ispovijed. Sjeo sam na stolicu pokraj njega. Pitao me mogu li otvoriti svoj šlic. U tom sam ga trenutku pogledao i pomislio – OK, napravit ću to, ali pitao sam se gdje to sada vodi. Otkopčao sam šlic, a on se nagnuo prema meni i uhvatio mi penis. Ja sam ga cijelo vrijeme gledao u oči. Kada je završio nagnuo se natrag. Rekao je da vidi da sam u pubertetu”, dalje je rekao.
“Hodajući doma uz more sve mi je bilo crno, crno… Deset godina iza toga sve mi je bilo crno”, rekao je i opisao život u kojem je tek u dobi od 28 godina uspio iščupati se iz vrtloga droge, alkohola, sukoba s ljudima kao posljedica traume iz djetinjstva.
Rekao je da “to ne bi poželio niti najgorem neprijatelju”, te da, “kada bi to danas netko napravio njegovom djetetu”, a postao je otac, “nema te institucije koja bi mogla stati između njega i njegovog djeteta”. Naveo je i onaj posebno mučan dio sindroma zlostavljanih u djetinjstvu, da je sve to godinama držao u sebi, kao što se dogodilo kad je progovorio unutar obitelji.
“Imao sam zbog ovoga velikih problema u kući. Moji su jako religiozni i time sam se borio godinama. Nisam im odmah rekao, bio sam prestrašen, imao sam 13 godina. Tek prije povratka u Sydney, kada sam imao 19 godina, sve sam im ispričao. Otac mi je bio jako šokiran i razočaran. Govorio je da ga treba ubiti. Majka je bila više na strani Crkve, rekla je da je i on običan čovjek, koji je grešnik”, potpuno otvoreno je pričao.
“Oko toga je u mojoj obitelji i danas stalno prisutan razdor… Uvijek je nešto – pa nemoj, pa šuti, trpi, bit će ok, zašto si ti toliko osjetljiv… Ja svoju mater na neki način razumijem, ali žalosno je što se nas ne razumije. Mi smo prošli tu bol, sve smo prožvakali i patili. Žao mi je ovih što su ostali kući. Ja sam otišao van pa sam imao neku priliku i pomoću drugih ljudi, prijatelja, oporavio sam se. I Nenad živi vani i Josip živi vani. Ali i dandanas ima u Bibinjama ljudi koji žive u nekakvom sramu, šute i trpe. Ljubav mora pobijediti. To su duhovno osakaćeni ljudi, njihova srca i duše se moraju iscijeliti”, rekao je Šindija.
Prvi svećenik u Hrvatskoj koji je zbog seksualnog zlostavljanja, također djece, završio u zatvoru, bio je don Drago Ljubičić. Njega su čak poimenice naveli redatelji filma “Spotlight” na odjavnoj špici s popisom svećenika osuđenih zbog pedofilije diljem svijeta.
Danas 74-godišnjak, Ljubičić je bio župnik u Banjolu na Rabu do lipnja 2007. kada je Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci predložilo istragu nad njim zbog sumnji da je u župi zlostavljao petoricu dječaka u dobi između osam i 11 godina, i to i kao župnik u prostorijama Župe Svete Lucije i u područnoj osnovnoj školi kao vjeroučitelj. U prosincu 2007. prvostupanjski je osuđen na tri godine zatvora, da bi mu Županijski sud u Rijeci to i potvrdio, doduše, tek u studenom 2009. godine.
Sad već kao osuđen za zločin, nekoliko tjedana proveo je u zatvorskoj bolnici, a potom u kaznionicu u Lepoglavi, na odjel u kojem su smješteni osuđeni za ubojstva. Večernji list je pisao da bi, da je dosuđenu kaznu izdržao u cijelosti, iz zatvora trebao izaći 2. siječnja 2013., ali je na slobodu pušten već u svibnju 2012., sedam mjeseci ranije.
Njegovoj molbi za ranije puštanje pravosudni organi udovoljili su, kako je navedeno, zbog uzornog vladanja, starije životne dobi, zato što je u kaznionici dragovoljno prošao program prevencije ponavljanja kaznenog djela, tj. kontrole ponašanja, uobičajen za počinitelje seksualnih zločina, i zato što je odslužio dvije trećine kazne.
Tada, 2012., hrvatska javnost je doznala da je Ljubičić još tijekom izdržavanja kazne radio na čišćenju zatvorskog kruga, da je vremenom s odjela s ubojicama i uopće počiniteljima najtežih zločina, premješten u poluotvoreni dio kaznionice, te da je stekao i povlasticu odlaska na godišnji odmor, konkretno na Krk odakle je porijeklom iz mjesta Poljica. Nakon puštanja iz zatvora preselio je u Dom za umirovljene svećenike na Krku.
O umirovljenom svećeniku osuđenom za seksualno zlostavljanje djece u sudskim spisima ostalo je zabilježeno da je tijekom suđenja negirao sve optužbe. A optužnica je navodila da je djecu, pod izgovorom da će im pomoći, dodirivao ispod odjeće dok su odijevali ministrantske haljine, da je to činio i u automobilu dok je djecu vozio, da je dječake tijekom vjeronauka pozivao da mu sjednu u krilo dok bi im pregledavao bilježnice, također ih pritom dodirujući.
Djeca su se bojala govoriti što se događa zbog društvenog ugleda svećenika koji ih je maltretirao, no nakon što su dva dječaka svojim majkama konačno rekla što se događa, roditelji su ga prijavili policiji. Krenula je istraga u kojoj se ispostavilo da je djecu zlostavljao još od proljeća 2003., dvije godine nakon što je došao u župu kao 56-godišnjak.
Četiri godine je, dakle, zlostavljao djecu, a nakon podizanja optužnice mediji su navodili da su ga crkvene vlasti premjestile u Dom za umirovljene svećenike na Krku. Nije se preciziralo je li bila riječ o odluci s Kaptola ili iz biskupije. Na nepravomoćnu presudu čekalo se relativno malo, oko pola godine, ali je do njene potvrde proteklo skoro dvije godine. Ovo nisu i jedini slučajevi prijavljivanja svećenika za seksualne zločine, posebno nad djecom, ali su svakako najeksponiraniji, uvelike zbog javnosti dostupnih detalja ishoda.
