Osušile su se neke smokve i masline, a moja banana preživjela je niske temperature prošle zime, bez ikakve zaštite. To je zato što bez problema može podnijeti temperaturu do čak minus 30, a lani je nekoliko noći temperatura padala do “svega” minus 15 pa za banane nije bilo zime, rekao nam je to Dragan Marinović (56) koji je u Poličniku kod Zadra s bratom Nevenom zasadio plantažu banana na obiteljskom imanju 2016. godine.
Krenuli su sa sadnjom smilja, no Dragan je tada bio na predavanju o uzgoju tropskih sorti, te već u prvoj minuti slušanja odlučio da je to to. Brat i on već su bili posadili nekoliko redova smilja pa su ih ostavili, ali su do kraja polja zasadili paw paw banane i još po par sadnica egzotičnog voća poput južnoameričke feijoe bogate jodom, mini kiwija te mongolske trešnje i borovnice, a uskoro će zasaditi i yuzu naranču, pišu 24sata.
Indijanska paw paw banana ima okus koji podsjeća na mango, avokado i ananas, bogata je mineralima i proteinima. Ne izgleda kao banana na koju smo navikli, već je plod zelen i oblog oblika, a ubraja se u supervoće zbog svojih ljekovitih svojstava, među kojima je i tvar koja potiče odumiranje kancerogenih stanica. Njezino lišće, grančice i kora djeluju kao prirodni pesticid pa se od njih i izrađuju ekološki insekticidi.
– Kod nas nema proizvodnje insekticida, ali ima jedna tvornica u Srbiji koja taj proizvod plasira u Južnoafričku republiku. Za kapsule od paw paw banana u alternativnoj medicini kažu da su 10 tisuća puta učinkovitije u liječenju malignih bolesti od kemoterapije – kaže nam Marinović koji je sa sadašnjih 420 sadnica paw paw banana najveći proizvođač u Dalmaciji.
Sadnice su skupe, jedna dođe 250 kuna, ali kaže da će svako stablo, nakon što naraste do kraja, za što mu treba šest godina, dati više od 50 kilograma banana. On stoga za tri godine očekuje godišnji urod od 21 tone i to bez puno truda. Zato namjerava proširiti proizvodnju i posaditi još 24 tisuće sadnica na 30 hektara zemlje koju će uzeti u najam.
– Hrvatska bi mogla biti jedan od najvećih izvoznika banana, jer se ova vrsta, koja ima 50-ak sorti, proizvodi samo u SAD-u, a sva njihova proizvodnja pokriva jedva 0,08 posto potreba američkog tržišta. Za ovim bananama Amerika, Japan, Europa i Kina vape. Kinu zanima i proizvodnja, ali na sadni materijal čekaju dulje od dvije godine nakon što ga avansno plate, tolika je potražnja. Sav urod je unaprijed prodan i to po cijeni od 20 kuna po kilogramu, što je izvrsna otkupna cijena, pogotovo ako znamo da se jabuke, primjerice otkupljuju po dvije kune za kilogram. Otkup je zagarantiran, a skladištenja nema jer sve odmah ide na police trgovina. Troškova gotovo da nema, jer nema ni uzročnika bolesti. Prvih 5-6 godina ne treba ih ni rezati, zalijeva se samo mjesec i pol dana godišnje sustavom kap po kap, a kako se ne upotrebljava nikakva kemija za zaštitu, mogu se dobiti i eko poticaji – tvrdi zadarski poduzetnik te poziva da ljudi krenu njegovim stopama i sade ovo egzotično voće na svojim malim, obično zapuštenim parcelama, pišu 24sata.
