Usprkos maksimalnoj izrečenoj kazni Kovačević će se za mjesec dana najvjerojatnije naći na slobodi, ako pak hrvatski sudovi ne obore “svjetski rekord” u nekoliko procesnih radnji koje dovode do pravomoćne presude. Naime, premda mu je zbog izrečene petogodišnje kazne jučer određen pritvor do pravomoćnosti presude, u stvarnosti Kovačević u pritvoru, bez pravomoćne presude, može boraviti još najduže mjesec dana. Razlog je u tome što je tijekom istrage i suđenja Kovačević već boravio u pritvoru maksimalnih 6 mjeseci.
Dakle u tih mjesec dana prvostupanjski sud bi trebao napisati čitavu presudu, zatim na nju odvjetnik i Kovačević imaju rok žalbe od 15 dana. Nakon toga stranke imaju pravo odgovora na žalbu, a nakon čega bi se elektronskom dodjelom trebao odrediti sud na području RH na kojem će se odlučivati o žalbama. I to sve u mjesec dana…
Pet godina bezuvjetnog zatvora, na koliko je nepravomoćnom presudom osuđen Darko Kovačević Daruvarac, jedna je od najviših presuda za takvo kazneno djelo izrečenih u Hrvatskoj.
Sugovornici Jutarnjeg lista ne znaju za presudu koja bi bila viša od ove. Općenito, zatvorske kazne za nanošenje teških tjelesnih ozljeda vrlo se rijetko izriču, u tek nešto više od 10-ak posto slučajeva. Češće se izriče rad za opće dobro, a najčešće – uvjetne zatvorske kazne.
– Izrečena je relativno visoka kazna, blizu zakonom propisanog maksimuma za kaznena djela nanošenja teških tjelesnih ozljeda i prijetnje, što svakako predstavlja primjer dobre prakse. Na taj se način nedvojbeno šalje društvena poruka o neprihvatljivosti svake vrste nasilja – poručuje pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. Ističe kako se nada da će se ovakva praksa izricanja visokih kazni za djela rodno uvjetovanog nasilja nastaviti.
– Kazna je visoka i takva mora i biti. Ona je dijelom donesena zbog pritiska medija, ali vjerujem da pokazuje da je došlo vrijeme da se napravi reda, da pravosuđe pokaže da kazne imaju i preventivni karakter, da moguće počinitelje doista odvrate od počinjenja kaznenog djela – smatra odvjetnica Ines Bojić, pravna savjetnica udruge B.a.b.e. Ovaj bi slučaj, nada se, mogao biti prijeloman, na način na koji su se već ranije pokazali neki slučajevi.
Podsjeća da je jedan od takvih slučajeva bila kazna izrečena bivšem hrvatskom veleposlaniku u Belgiji Ljubomiru Čučiću prije 15-ak godina, koji je bio nepravomoćno osuđen na 14 mjeseci za nasilničko ponašanje u obitelji, a pravomoćno na godinu dana. U to je vrijeme bezuvjetna zatvorska kazna za to kazneno djelo bila rijetkost te je Čučićeva presuda smatrana presedanskom. Najviša propisana kazna za nanošenje tjelesnih ozljeda, sukladno kaznenom zakonu, iznosi pet godina, no, unatoč tome, u Hrvatskoj se najčešće izriču uvjetne kazne, i to nerijetko bliže donjem minimumu, koji iznosi šest mjeseci.
Slučaj Podstrana
Ogledni je slučaj onaj s kraja 2017., kad je u Koprivnici mladić nepravomoćno osuđen na osam mjeseci uvjetno za ista djela za koja je osuđen i Daruvarac – nanošenje teških tjelesnih ozljeda i prijetnju. Radilo se o mladiću koji je uletio u kuću maloljetnika, izudarao ga i prijetio da će ga ubiti.
Manju kaznu od Daruvarca dobio je i Roko Šimac, prije dvije godine nepravomoćno osuđen na 4,5 godine zatvora zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda i obljube bez pristanka. Radilo se o presudi za “tulum iz pakla” u Podstrani, na kojem je, prema presudi, Šimac brutalno silovao 21-godišnju studenticu. Djevojka je pritom zadobila teške ozljede maternice i unutarnjih organa te je danas osoba s invaliditetom.
Kazna Šimcu, međutim, ne ukazuje da je kazna izrečena Daruvarcu previsoka, nego da su do sada izricane kazne preniske i time nesvsishodne, smatraju naše sugovornice.
