Prijateljica 18-godišnjakinje o premlaćivanju: “Nos joj je bio smrskan, a po sredini nosa i preko obrve bila je rupa iz koje nije izlazila krv nego i komadi krvi”

Zaprimili smo svjedočanstvo Zadranke (podaci poznati redakciji) koja je nakon puštanja Darka Kovačevića Daruvarca na slobodu, odlučila progovoriti o kobnoj večeri kada je u jednom zadarskom kafiću 31-godišnjak brutalno pretukao njezinu 18-godišnju prijateljicu. Kako kaže djevojka, želi napokon progovoriti o svemu, a koliko je incident bio mučan dovoljno govori činjenica da je morala potražiti psihološku pomoć.

Svjedočanstvo je već iznijela iza zatvorenih vrata sudnice:

“Dogovorila sam se s NN taj dan da se nađemo na kavi u “Chilla”. Došla sam nekih sat vremena prije NN. Sjedila sam i pila kavu s prijateljima. Ubrzo je ušao i Daruvarac sa svojim “prijateljima”. Prvo što je napravio kad je ušao u kafić otišao je iza šanka i s police uzeo bocu Stocka. Nisam se baš obazirala na njega sve dok se u jednom trenu nije počeo derati. Derao se na curu koja je sjedila s njim za stolom kako ne smije pušiti jer je trudna i udario ju je. Cura se u tom trenu digla sa stola i počela trčati prema vratima, i njena prijateljica je potrčala za njom. Gledala sam kroz stakleni prozor kako su ušle u auto, ali dok su one ulazile on je krenuo za njima. Prozor od auta je bio otvoren i dok je ona upalila auto on je došao, naslonio se na prozor i izvadio ključeve. Nisam čula o čemu pričaju, ali sam vidjela po izrazima lica da se dere na nju. Nije im dao da odu i bile su prisiljene vratiti se u kafić. Nakon sto su ušle 10-ak min kasnije u kafić je došla i NN. Daruvarac je stajao blizu ulaznih vrata kafića i odmah čim je NN ušla u kafić ju je gurnuo. Sjela je do mene i odmah sam joj rekla da se ne diže sa stola, da je lud i agresivan i da je već udario tu curu.

Sve je bilo u redu neko vrijeme dok ona nije ušla u wc i dok on nije ušao za njom . Šef, šefica i konobarica kafića sjedili su u vanjskom dijelu kafića. Odmah čim sam vidjela da je i on ušao ljutito za njom počela sam šakama tući po prozoru šefici i konobarici da dođu. M.B je došla do mene i pitala me u čemu je problem, a ja sam rekla da odmah uđe neko u WC provjeriti di je NN jer ju je već gurnuo i kad je ulazio nije izgledao kao da ulazi jer mora ići na WC. M.B. mi je rekla da se ništa ne brinem, da joj neće ništa napraviti i da se smirim. Muzika se ugasila i čulo se deranje iz WC-a. A.K je ušao u WC i kada je izašao rekao je da oni mirno pričaju da se nemamo što brinuti i otišao je i pojačao muziku. Nisam sama sebe čula koliko je bilo pojačano.

Niko se nije obazirao na to što su njih dvoje sami u WC-u, nikog nije bilo briga. U jednom trenutku su se čula tri jako glasna udarca kao da joj je uzeo glavu i glavom tri puta udario svom snagom od vrata ili zid. Sjedila sam za stolom koji točno gleda prema vratima od WC-a kada je A.K otvorio vrata od WC-a. NN je polumrtva i nepomična ležala na podu u tom trenu samo mi je kroz glavu prošlo da je mrtva. Digla sam se i pala na koljena vrišteći i plačući. Svi su gledali, nitko se nije udostojio dignuti i maknuti ga od nje. Ja sam bila kao sleđena, nisam se mogla smiriti i jedino sto sam imala u glavi je to da ju je ubio. Molila sam M.B da mi da mobitel da nazovem hitnu i policiju pošto je moj mobitel bio ugašen jer mi je baterija bila prazna a ona mi je samo rekla “ne treba zvati nikoga, ovo se sve može riješiti bez hitne i bez policije”.

Osjećala sam se tako bespomoćno i jadno. Nisam znala što da radim nikoga nisam poznavala, u kafiću su bili većinom njegova ekipa. Izletjela sam iz “Chilla” i trčala do “Male pošte” do prijateljice jer sam jedino bila sigurna da je ona doma s namjerom da nazovem policiju i njezinu sestru. Ni sama ne znam kako sam mogla šetati, a kamoli trčati u takvom stanju. Nisam znala sto se dešava, sve je izgledalo kao da sanjam. Nisam znala sto je s njom bilo u međuvremenu, nisam osjećala noge i niti jedan dio tijela. Nazvala sam L.G i pokušala joj objasniti da joj sestra polumrtva lezi u WC-u, jedva sam izgovorila te riječi. Nakon što sam poklopila krenula sam trčati nazad u kafić po NN, znajući da je bila napola mrtva kad sam ju vidjela. Sve je tako sporo prolazilo, činilo mi se kao da trčim satima i kilometrima. Došla sam ispred kafića i M.B je stajala vani na ulazu vrata, nije mi dala da uđem. Tukao ju je, čupao, povlačio, udarao po cijelom tijelu sve dok u jednom trenu dok je ležala na podu nije nokautirao nogom u glavu kao zadnje smeće. Ležala je na podu prekrivena krvi i napola onesviještena. Kada se on okrenuo prema A.K, NN se nekako uspjela dignuti i došla je do vrata šetajući lijevo desno i njišući se. To je bio horor. Čim je izašla iz kafića uhvatila sam ju i počela nositi bilo di samo da ju maknem na sigurno dalje od njega. Jedva je šetala pitala sam ju kako se zove, nije znala. Nos joj je bio smrskan i po sredini nosa i preko obrve bila je rupa iz koje nije izlazila krv nego i komadi krvi. Prevela sam ju preko ceste i dovela ispred bivšeg kafića Senzacija tri minute poviše Chilla. Počela sam se derati i vikati upomoć kad sam vidjela da u kafiću ima ljudi. Dotrčali su do mene, digli su NN i sjeli ju na sjedalicu isprid kafića. Cijelo vrijeme su joj se oči sklapale. Maramicom i rukom sam joj držala nos da prestane krvariti i držala ju budnom. Ubrzo je došla i njezina sestra, opet sam zvala hitnu i pitala di su više, da mi cura umire na rukama i da će umrijeti dok se oni udostoje pojaviti na sto su mi odgovorili “gospođo smirite se, možete li mi ponoviti gdje se točno nalazite. Hitna je bila odavno pozvana, a reagirali su tek drugi put kad sam nazvala, došli su nakon 20 minuta.Bila sam cijela prestrašena,doživjela sam šok kakav ne može nitko zamisliti. Kad si prisiljen gledati kako ti netko masakrira najbolju prijateljicu, kako je tuče do smrti, a ti ne smiješ apsolutno ništa napraviti niti možeš, a svi ostali koji su mogli bar ga maknuti ako ne ista drugo su mirno stajali i gledali. Ne mogu vam opisati kako se osjećam dan danas nakon šest mjeseci od tog događaja, još uvijek se nadam da je sve to bio samo san i da ću se samo probuditi iz njega. Nedugo nakon sto se to dogodilo završila sam na psihijatriji u Zadru i nakon toga u Zagrebu. Nadala sam se nakon svega da će bar država biti poštena i da će ga zatvoriti, ali previše sam očekivala. On je danas na slobodi, slavi svoj izlazak iz pritvora a imali su šest mjeseci da ga osude i sjetili su se zadnjih mjesec dana da krenu sa slučajem.

Nitko se ne pita sto će biti s njom i njenom obitelji, svaki dan dobivaju prijetnje, mami su joj gume probušili, zvone joj na parlafon u 2 ujutro, čekaju je bombonijere isprid vrata od stana. Svaku večer ona je budna, boji se spavati preko noći, stalno mi piše da ne može da ju je užasno strah da nije dobro. Pitala me jednom što ako on dođe do njene obitelji i ubije ih. Nisam joj znala dati odgovor na to pitanje jer ne znam ni što će biti sa mnom. Bojim se užasno, izađem rijetko iz kuće i onda kad izađem stalno se okrećem i gledam ima li itko iza mene.”